AVETI
Kažu da su aveti neka dobra stvorenja koja su na pravi put
upućivali one koji su zalutali. Ako se čovijek toga pridržava više neće sresti
aveti. Taj čovijek je sretan tako pričaju o avetima koje su živjele tu negdije
kod njih ili sa njima.
DO NEBA 1
Moj djed je
sebi išao tražiti cura, išao je on u daleke krajeve. Mislio je onda su cure tamo negdje bolje nego
one u njegovom kraju o kojima je sve znao. Njemu su govorili:” Najljepše je
cvijeće iz svoje bašte,”a on je govorio:”Nevalja ono jer ga svatko miriše i
gazi.” Imao je on bijelu kobilu pa je zato mogao ići daleko,on je nju jahao tom
prilikom. Vrati se on kući oko pola noći,niko ga nije pitao kuda ide. Svatko
zna da je on momak i da sebi traži cura,ustvari traži sebi ženu i životnog
saputnika, na to svatko ima pravo bio bogat ili siromašan. Tako Mehmed ode i
vraća se,on je bio u najboljim godinama. Skoro je došao iz vojske. Ni svoje
dnevne poslove nije napuštao, žeo je on i kosio do predvečer.Onda bih uzjahao
kobilu Zeku oko pasa bi svezao pojas za koji bih zadio svoj 1handžar
,i nikog se ne boji. Ide on sve ga djevojke zavidno i željno gledaju, gdje se
god on pojavi liči na nekog junaka iz stari pjesmerica,na Hrnjica Muju ili Musu
Ksedžiju ,koji idu u boj u Liku i Krbavu.Ide on tamo gdje ništa nezna od cura
misleći da su one tamo bolje. Ali kada se o njima bolje raspita vidi da su one
iste ili gore od onih iz njegovog kraja. Govorio je njemu vidar Abdija:”sinko
tko traži ženu bez mana,često je nikada ni nenađe.”Mehmed ga po običaju
nesluša. Misli on da je najpametniji na
svijetu ne zna on niti hoće da zna da mu još kroz uši puše.Tako misli Abdija pa
mu govori:”Sinko nađi sebi osrednju curu pa od nje napravi ženu po 2ćeifu i kakvu želiš. Svako veče on i
dalje pod nekim pendžerom u 3 ašik divanu s nekom curom.Pođe on kući oko
ponoći. U to bi se sjetio da su mu govorili da ne ide oko pola noći kada je
puni mijesec, Mehmed bi se odmah hvato svog handžara i rekao bi:” Ja se nikoga
ne bojim.”Govorili su njemu nitko te u to doba neće prepasti,tada sav normalan
svijet spava pa čak i lopovi, ali tada ustaju aveti i straše ljude Mehmed reče:”Ja se toga ne bojim. Jer to su
priče sa kojim se plaše mala djeca.”Ti stari su govorili: “ Bože sačuvaj
Mehmeda”.On je na sebe navukao 4 kubet,i
neće dobro proći.Uvijek su mu ponavljali kada već ostaješ iza ponoći kada
ustaju aveti, pazi na puni mijesec i Mehmed je na to pazio. Ali jednom on osta
u zanosnom ašik divanu,a mijeseca bijahu prekrli oblaci pa on to nije
primijetio.Začudi se on kada čude
horozove.To je značilo da je noć bliže sabahu nego akšamu. Cvrčci su cvrčali,
mijecec se nije vidio. Čitavo to vrijeme to Mehmed nije primjetio,ako je koji
put mijesec izvirio Mehmed to ne zna jer je gledao curu.I tako on krenu
kući,došao je do mjesta Čaglica. Po običaju
jaše on svoju kobilu,naiđe on pored jednih mezara kada na nišanu sjedi
dijete i plače, djetetu je bilo jedno dva mijeseca. Mehmed sjaše s kobile i uze
to dijete pa ga stavi iza sebe na kobilu i priveza ga svojim pojasom, sam sebi
govoreći:”Koja te 5 fahrija tu
ostavi.”Tek sada su se oblaci potrgali i na nebu se ukaza mijesec okrugao kao tepsija. Mehmed potjera kobilu
sto brže može. I tako ide on uz onu stranu prema Čagličkoj džamiji, a kobila
sve više i više usporava, Mehmed je gledao predase misleći; da mi je što brže
doći kući,usporedio se on sa tom
džamijom kada kobila stade,okrenu se on iza sebe kada ima šta da vidi sa obje
strane kobile nešto bijelo i debelo kao kobilin struk,stoji na zemlji kao dvije
noge.Mehmed pogleda gore prema nebu kada ono nešto svezalo za nebo,tako je bilo
dugačko,Da mu je glava bila pun mijesec.Tek sada se Mehmed sijeti to su aveti o
kojima su mu pričali oni stari. Oni su pričali da one izlaze kada je pun
mijesec. Gleda on u to dugačko i svijetlo koje je bilo od zemlje do neba,a
glava mu je bila taj pun mijesec koji kao da se na njega smije. Sjeti se on šta
su mu govorili da samo nevalja gledati u aveti, više on negleda U strahu tuče kobilu koja nikuda nemrda. Srce
mu je došlo u grlo i tu stalo, vikao bih on ali od straha ne može,zvao bi on
Alu Alića.Taman tada u Alinom 6 ćumasu
kukuriknu horoz. Ono nešto iza njegovih leđa reče:”Moli se Bogu i zahvaljuj što
horoz zakukurika ali bi ti upamtio kada si uzeo tuđe dijete toga trena to
nestade na nebu oste samo blijed mijesec. Mehmed u tom strahu udari kobilu i
ona ga danese kući pođe ona u podrum tu
on pade. Kobila nije mogla u podrum i za to je lupala. Izađe Mehmedova majka i
nađe ga da leži i ništa nezna za sebe,unesoše ga u kuću.Tu ujutro dođe vidar
Abdija čim vidje Mehmeda kako se rita znoji i
buneca on reče; Mehmed je nabasao na avet,dugo je Avdija nešto učio
pušući smrdljivi dim iz lule Mehmedu na nos.Mehmed se probudi i poslije je sve
ispričao Abdiji. Kako je na nišanu našao dijete koje se poslije za nebo svezalo, kako je to isto
nestalo kada je u Ale horoz zapjevao. Avdija reče:”Otiđi kod Ale i vidi
koliko on ima horozova. Ale je na
Mehmedovu veliku sreću imao samo jednog horoza. Avdija nešto prouči nad 7 varćakom kukuruza. Koje kako Abdija
kaže kada taj Horoz pojede te kukuruze da će Mehmed potpuno ozdraviti jer
otkako je vidio avet malo malo pa se izgubi. Kada onaj horoz pojede one
kukuruze i posljedno zrno baš on ozdravi. Ozdravio on koji je pričao kako ga je prestrašilo i namamilo tim djetetom i to u noći punog mijeseca.
Nađe stari Avdija Mehmedu 8 kršnu djevojku sa kojom ga oženi.Više nikuda Mehmed i nije
išao što bi išao kada ima onako
kršnu i lijepu ženu. Pogotovo
nikuda nije išao noći punog mijeseca jer je vidio ono sto se za nebo svezalo.
Sada je on svakome govorio da da ne idu
oko pola noći pogotovo kadaje pun
mijesec. Mehmed je fino živio ali svake
noći kada je pun mijesec on se sjeti
onog što se bilo za nebo
svezalo. To je tada bilo visoko i
tanko, a na vrhu je bio blijed
mijesec kao ovaj što ga
sada gleda. Sjeća se on i svaka
mu dlaka oskoči od straha na glavi. Ne zna se tačno dali je one noći pao
od straha ili je u trku udario u 9 okrugaču.Ujutro je bila frga da li od pada ili od okrugače to se
nikada i neće znati.Tako je mome
babi pričala njegova nane koja
je više nego zadovoljna bila svojom snahom i sinom. Sve to zahvaljujući mudrom
Avdiji. Koji je tačno znao da protumači šta te aveti poručuju. Mehmedu su one
porčile da se ženi i ne luta. Kada je to uradio bio je sretan. Vjerovao je on
da te avet postoje, jer ih je svojim očima vidio. Bilo kako bilo on sada čim
zauči akšam ide u kuću kao onaj horoz koji ga je riješio te aveti. Kažu mu što
se tako bojiš,on veli:Koga su zmije grizle,on se i guštera boji”.
Kraj
1
Handžar- veliki ratni nož. 1
2Ćeif- velika želja. 2
3
Ašik divan- ljubavni razgovor.3
4
Kubet- veliko zlo.4
5
Fahrija prokleta žena.5
6
Ćumes- kokošinjac, mijesto gdje bude perad.6
7
Varćak- šuplja zapremiska mijera od petnaest litara. 7
8Kršna-
dobra i skromna.8
9
Okrugača -glavna drvena greda koja je
osnovna i bude preko sred kuće.9
KLUPKO 2
Stric Medo je bio najstariji sin u
moga djeda. I njemu je kao i njegovom
babi bilo ime Mehmed. Da ga nebi zvali
isto kao i oca, zvali su ga Medo. Bio je
on krupan i tvrdoglav kao i njegov babo dok ono nije nabasao na onu avet. Svi
su govorili tome mom stricu: “I ti ćeš nabasati na avet. Nehaje on. On je bio strastveni lovac. Volio je on ubiti
životinju i kada mu to nije trebalo.Ubijao
ih je on samo da bi se pred društvom mogao da pohvali kako je on vješt lovac. U tome je prosto uživao.
Najčešće je on išao u lov noći i to noći kada je pun mijesec. Volio
je on da obasjane mjesečinom gleda kako
pasu srndaći i srne. On iskusni lovac zna da oni najviše vole da
pasu baš po mjesečini. Govorili su
njemu: “Ne idi noću kada je pun
mijesec,” ali on opet nehaje. Nije on vjerovao mu to da noćima punog mijeseca
izlaze aveti. I dalje on gura po svom. Govoreći: “Nebojim se ja toga jer to su
priče za malu djecu.”Onda mu je majka pričala šta se desilo sa njegovim
babom samo zato jer je bio tvrdoglav kao
i sada Medo. Sve džaba on i dalje
gura po svome i pravi se da ništa nije čuo. Nastavlja on da bude i dalje uporan pa kaže:”
Ja imam dvadeset i pet godina dosada ništa slično nisam vidio što znači
da to ni ne postoji jer da postoji dosada bih to vidio.” Majka mu samo ilače i
govori:” Bogami sinko nećeš dobro proći jer
si sa svojom ohološću na sebe navukao
kubet, veliko zlo.” Znala je ona
iz priče svoje svekrve da se isto tako bio uzarlio i
njen svekar Mehmed prije nego
će ga ona avet da 1 strefi. Mehmed se poslije toga potpuno promijenio. Znala je Medina majka da će se isto da dogodi i sa
njime. Ode on u šumu oko akšama a vraća se pred jutro. Ode on tako jedne noći
ali se vrati kući odmah iza pola noći sav blijed da ni progovoriti nije mogao. Stara majka je odmah znala da je on naletio na aveti. Medo leže da
spava ali ne može spavati,samo nešto viče i prevrće se i znoji. Dođe i vidar Agan koji mu prelije strahu na kojoj se ukaza srce što je značilo da se nečega puno prepao. Na drugoj strani
strahe se je ukazalo nešto što je ličilo na 2
klupko. Agan je znao da samo Medo može da
najbolje kaže pravu istinu.Kada on ustade poče da priča:”Idem ja kroz
onaj naš voćar gore iznad šume. Ugledah
ja vjevericu. Tako
je imala lijep rep da još do tada takav
nisam vidio. Mislio sam kako bi mi
jarani zavidili da u mene vide njeno krzno. Podiže ja svoju pušku da je skinem.
Pogled mi pobježe gore na nebo. Na kojem je bio pun mijesec pun kao tepsija. Pade ona vjeverica na
zemlju. Čim pade na nju pretvori se u prase koji mi poče da trči oko nogu. Htio
sam ja da ubijem i to prase ali moja puška koja nikada nije slagala tada slaže
i ne okinu. Onda se to prase koje je trčalo oko mene pretvori u klupko pređe.
Koja se poče da okomotava prvo oko mojih nogu pa onda sve više i više.Medo je
tako pričao svojoj majci. Sada i sam govori:”Stvarno postoje aveti.” Koje sam
ja izazvao svojom gluposti i ohološću.” Ali
više nikada neću . Bio je tu i vidar Agan. Gledao je on u ono klupko na onoj
strahi pa veli.To je to. Sada su svi znali što se prikazalo klupko koje ga je htjelo da udavi.
Bog zna šta bi se dogodilo da nije zalajao onaj pas. Kada je on zalajao,na
pređa i klupko nestaše. Na nebu osta
samo blijed mijesec pun u kao tepsija. Agan mu je protumačio tu avet :
“Više nemoj ubijati životinje koje
nemoraš. I ubijaj samo što moraš.
Još mu je rekao da više ne ide vani noću
kada je puni mijesec. Medi to nije ni morao da
govori jer je on sada kao i njegov babo. Čim se smrkne više neizlazi
vani. Naletio je i on na avet i o tome svakome pričao jer je želio da se to
isto nikome više ne dogodi. U lov ide samo preko dana i strogo se on pridržava
onih Aganovih uputa. Sve što je živo voli život. Tako je Agan rekao onda Medi. Dugo je on i dugo još bio lovac ali
više nikada nije ubijao puhove i vjeverice samo da bi se u društvu mogao da
pohvali kako je dobar i vješt lovac.
Ovu mi je priču pričao babo htijući mi reći.Nevalja ubijati što god nemoraš.Tako
je bilo nekada gdje je čovjek za svaku grešku bio kažnjen na ovom svijetu. Na
drugom svijetu ga je čekalo još gore ako se ne opameti. Sreća je što je bilo
tih mudrih vidara koji su znali da protumače šta aveti poručuju ljudima. Da
ljude upute na Pravi put. Poslije je taj moj stric postao pravi vjernik.
Barem ga se ja tako sjećam. Možda se on
promijenio od onda kada je htio da ubije onu vjevericu ali mu se ona tada
pretvorila u klupko. Koje ga je onda
onako umotalo kao pauk muhu. Samo da nije lanulo ono pašče, sada nebi bilo ni ove priče jer je nebi ko imao da ispriča.
Tako bi stric pričao,ali meni je nafaka
da živim. Nije on više svoju nafaku i sudbinu stavljao na kušnju.Više vani na
izlazi poslije akšama. Kada bi mu rekli što se
toliko bojiš.On bi rekao.Ko se jednom oprži taj se i dima poslije boji
KRAJ
1Strefiti-
saći10.
2Klupko- lopta od omotane vune11.
SREDINA 3
Kada
smo mi bili djeca uvijek smo slušali priče o onim avetima od starijih. Kada bi
onda noću kuda išli bilo nas je mnogo strah jer smo se puno bojali tih aveti.
Kada smo išli noću
mi smo se prosto jagmali ko će u sredinu jer smo misili:”Ako odakle iskoči ta avet. Ona će da zgrabi onog ko je prvi do nje. To jeste onoga sa strane i
dok se ona bude hrvala sa njime i mi ćemo tada biti daleko.” Tako smo mi tada
mislili. Tako svaku noć kada kuda idemo mi se zbijemo jedan uz drugog kao ovce
kada ih uhvati jaka kiša. Svi smo se trudili da budemo u sredini ali neko
mora da bude i sa strane. Tu sa strana su stajali oni najhrabriji. Kada ih avet
zgrabi´mi ćemo to da iskoristimo i budemo daleko otale. To je bila ta naša
naivna taktika. U koju smo se mi mnogo
nadali i bili uvjereni da će uspijeti. Tako mi živimo i
svako vjeruje u svoje lične vizije. Dok nam ih ko ne promijeni i tako će
biti dok nam koja mudra glava ne ispriča svoju priču. Kojom
će da nam pokaže da nismo u pravu. Tako
smo mi bili strašljivi čim nas ima više mi se odmah guramo ko će biti sa
strane jer svako od nas želi da bude u sredini. Da tako bude zaštićen
tijelima onih drugih. Kada smo išli sa kojim starijim za njim smo išli kao
njegova sjena i to uvijek iza leđa jer smo mislili: “Ako avet
napadne napašće s čela a mi ćemo
dotle klisnuti i to je bio dio naše strategije: “Ako je jače i veće nije
brže.”Uvijek se među nama znalo ko je
najhrabriji jer su oni uvijek stajali sa strane. Dok smo mi uvijek bili tu među njima zaklonjeni njihovim tijelima.
Poslije
bi mi pričali o tim momcima koji su ono bili sa strana jer su oni mnogo
hrabri i nisu kao mi. Kada su oni pričali mi bi šutali i to
je bio znak poštovanja prema njima. Mi smo šutali jer se nevalja praviti velika 1 erafica i izazivati te aveti. Kada bi god kuda noći išli mi bi
trčali samo da što prije prođemo. Trčali smo mi kao da smo na 2 obduljama. Tako mi jedne noći idemo
nekuda na sijelo pođosmo sa djedom Alom.
On je znao mnoge mudrosti. Gleda on nas kako se guramo ko će da od nas stane u
sredinu a ko sa krajeva. Oni hrabri te noći nisu išli sa nama. Ale to gleda pa nas pita što to radite .Mi mu
rekosmo. Alu nismo puno cijenili kao ni ostale djedove. Mislili smo da oni
ništa neznaju. Pa smo sa njim pričali
onako preko volje. Bili smo mi glavom u oblacima a nogama na zemlji.To tako ne
može ali mi to nismo znali. Sve smo mi
mislili da možemo ali kada probamo
vidimo da ne ide. Tek onda bi pitali starije. Ale nas gleda pa nam reče. Sada ću vam ja ispričati jednu priču. Prvo smo mi
njega pitali jeli Ale šta ti misliš da li aveti uhvate prvog do sebe pa
odvuku.Tada on poče ovu priču. Okupili
se mi oko njega da ga bolje čujemo.Uzdahnu on pa reče moja djeco nije
baš tako. Hoće avet da nekada da zgrabi
i nekog iz sredine samo ga lapi kao vjetar list i odnese ga bilo kuda.Opet ga mi pitamo kako to Ale. Nevalja djeco aveti izazivati. Kako od onih sa strana može
da uzme onog u sredini. Pitamo ga mi. Nastavlja on. Kada avet dođe svi popadaju
i ona uzme koga hoće. Otkud ti to djede znaš. Poče on. U mom komšiluku je bila
Ajka i ona je uvijek tako išla u
sredini. Poče ona jednom da se hvali.Ja se ničega ne bojim jer sam uvijek u sredini
i dok do mene dođe treba da povalja sve oko mene. Stariji govore Boga mi
nevalja navući će na sebe kubet, veliko
zlo. Noć je bila vidna jer je na nebu bio
mijesec pun kao tepsija, bilo je
oko pola noći. Išli smo nas četvorica i
ona. Odjednom tako jak i topal vjatar zapuha da smo mi svi tu popadali i ugasio se
lampaš koji sam ja nosio. Ajka je bila toliko strašnjiva da čim nešto
sušne odmah bi mi se krila iza leđa. Od onog vjetra vrhovi drva su se meni se
čini bili savili do zemlje. Opet je sve
bilo normalno. Ustali smo mi držim lampaš koji ne gori. Nismo mi znali ko je sa nama a ko nije. Zovem ja
jarane oni se odazivaju. Zovem ja Ajku ali ona se ne odaziva. Bilo je čudo što baš
nje nema jer je uvijek bila uz nas
priljubljena kao pijavica. Kada ona iz nekog jarka viče: Ale daj ponesi mi lampaš da vidim izaći.Eto vidite
tako je bilo sa Ajkom koja je uvijek bila u sredini ali nju odnese avet
jer ju je ona izazivala.Poslije toga niko od nas više nije željeo da bude u sredini. Više oni koji su
išli sa strane nisu bili junaci sada smo svi bili isti. Sada poslije one Aline
priče su veći junaci bili oni koji su
bili u redini. Da li je to sve mudri Ale izmislio ili se to stvarno dogodilo to
samo on zna.Više nikada se nismo gurali ko će u sredinu jer nismo htjeli proći kao Ajka iz Aline priče. Vidjeli smo i mi da je on
stvarno mudrac pa smo ga kao i sav svijet od tada mnogo poštovali.Više se nismo
ničega bojali jer smo postali ljudi
zahvaljujući mudrom Ali.
KRAJ
1Erefica- veliki frajer12.2 Obdulje- trkačko
natijecanje13.
4 CEKO
Moji
rođaci: Kaso i Omer su mnogo voljeli jesti med ali ga nisu imali.Za njega bi
oni ne znam ti šta radili,nisu oni tada imali svoje pčele.Jednom su oni otišli
u 1 kovalnuk i pokrali od jednoga čovjeka med. Ukrali su
oni jednu 2 trnku pčela.Onakopletenu od šiblja i ulijepljenu 3 balegom.Oni su tada sa sobom poveli jednog poludog čovjeka jer
niko pametan nije želio da učestvuje u tome. Sve njih pa i tog čovjeka izjedoše
razjarene pčele. Taj luđak odmah reče čije su ga pčele izjele i sa kime je
bio.Dođe milicija i ona odvede Kasu i Omera. Kaso je bio toliko
lud pa reče:Volim med pa ubite me.Ti milicajci su misli šta bi sa
njima.Onaj gazda što su mu oni ukrali onu trnku pčela reče:”Neću im ništa neka
kod mene dođu kada bude žetva i neka ženju dva dana .Svaki ću im dan vaditi med.Tako milicija
pusti Kasu koji je bio lud za medom.Kaso dođe kući gdje je imao tako
pogana psa da od njega ništa nemože biti
poganije. Zvao ga je on jednostavno Ceko.Bio ga je tako izdresirao da mu baci
štap u najveću travu Ceko po njega otrči i poslije nekog vremena eto ga i nosi taj štap. Čak je po štap i u
vodu skakao.Samo kada Kaso kaže drži, Ceko bi to uhvatio taman da je rogati ovan, ništa se Ceko nije bojao. Samo
kada mu Kaso naredi. Od silne poganosti je noću lajao na sove i šišmiše.Njega
Kaso ne bi dao nizašta da mu se sve pare nude na ovom svijetu. Kaso je bio lud
za medom ali od njega je mnogo luđi bio Omer.Znao je on ukrasti med od ljutih
stršljenova.Turi on svoju ruku u rupu koja je bila na drvetu u kome su bili ti
stršljenovi. On uzme samo okomota maramom ruku da nebi koji od stršljenova izašao i ujeo ga za lice.Dok
mu je ta ruka bila u toj rupi on je samo
pravio bolne grimase kada ga god koji od tih ljuti stršljenova ubode. Na kraju
on izvadi iz te rupe saće pa ga gleda i
psuje jer je vidio da u tom saću nema meda da je tu samo njihov zametak i
larve.Baci on to saće i sav ljut trlja
svoju izbodenu ruku. Džaba su ga
stršljenovi izubodali.Takav je medar bio Omer. Jednog dana nađe Kaso pčele u
nekom drvetu. To je bilo blizu jednih kuća i baš se tu pričalo da ima aveti. To
je Kaso govorio Omeru ali on neće ni da čuje. Govori on to su samo priče za
malu djecu. Kaso je čuo od drugih da
tu stvarno ima avet ali je sada
morao ići sa Omerom da nebi ispao
kukavica. Tako oni odlučiše da od tih pčela otmu med. One su ničije pa ih niko
neće tužiti. Kaso je pitao:”Je li rođo idemo li.”Omer reče. Naravno da idemo. Idu on
i Kaso vodi svoga Ceku. Bila je ponoć i na nebu sija pun mijesec kao tepsija. Došli oni u tu šumu gdje se
priča da ima aveti. Odjednom puhnu tako
jak i mlak vjetar da se to ne može da
opiše.Taj vjetar je vrhove drva savio do crne zemlje.Na putu ispred njih se
niotkud stvori jagnje. Iza Kase stoji njegov Ceko kojem on sada viknu:”Drži
Ceko,” on skoči na to jagnje. Kako skoči
samo skamuknu i pade.Više se nije dizao.Ono jagnje je nestalo samo je Ceko
ostao da skamuče. Tamo preko šume šušti kao da ima na stotine ovaca i koza.Kasi
žao Ceke pa viče: “Hajte ovamo ovamo je Kaso.”Omer priča ja sam se bio prepao
da sam se tresao kao topolov list i išao bi ja kući ali Kaso reče: “Idemo po
med rođo.” Idemo mi kroz šumu u mene se noge tresu kao u tek ojagnjenog
jagnjeta. Kaso za to nehaje već ide pravo onom drvetu gdje su bile one pčele.Ja
jedva idem.dođosmo mi do tih pčela.Kaso se odmah prihvati
4 žage i poče da žaga i ja mu
pomože. Prežagasmo mi to drvo.Tu smo se nadali da ćemo se barem dobro da najedemo meda. Šteta
je jer smo se džaba namučili. To nisu bile
prave pčele nego one divije,pilice one neprave med. Kaso je to saznao kada je među njih turio ruku a
nijedna ga nije ni ubola. One ne mogu ubosti jer nemaju onih žaoka sa kojim one
skupljaju med i brane ga od drugih. Kaso ljut reče:”Ovde rođo nema meda.Tako
priča Omer. Ja bi tada najviše volio kao dijete zaplakati.Malo od straha malo
iz ljutnje što nema meda. Krenusmo mi kući. Kaso nosi svoga Ceku koji još nije
došao sebi. Samo kao kroz san skamuče.Tek za jedno dva ili tri dana se on
proludi. Više on ninašta nije lajao. Sada sam mogao rahat proći kroz Kasinu
avliju.Od one noći više nikada nisam išao kroz onu šumu mada je tuda do kuće
bilo duplo bliže. Sada uvijek idem okolo i rahat kući stignem.Stvarno sam onda
vidio da aveti postoje. Možda sam trebao da
poslušam Kasu jer je on stariji i pametniji. Više mi med nije bio ni
interesantan jer je i babo nabavio pčela. Pa više ne moram ići krasti med ili ga otimati od
stršljenova, ili ići tamo gdje ima aveti. Kada god vidim babu da vadi med odmah mi na um padne ono kako smo ja i Kaso
išli tražiti med u onu šumu gdje ima aveti i kako je njegov Ceko skočio na ono jagnje. Dva dana je bio bez
svijesti i još nekoliko bolestan. Kasina
majka je dovodila vidara da joj izliječi Ceku. Vidar joj reče.Ovo pašče se nečega
puno prepalo.To se vidi po očima koje su stalno izdreljene. Poslije on nešto
prouči i preli Ceki kao čovjeku o preli
mu strahu.Ceko ponovo poče da jede i pomalo laje. Više ni Kaso nije izlazio
noću kao ni ja. Kaso je pričao da se nimalo nije prepao. Poslije je njegova
majka pričala da je i on skakao noću kao i ja.Pa je i kod njega dolazio vidar
Avdija i prelivao mu strahu kao i meni.Krili smo to jedan od drugog ali sve se
na kraju sazna. Tako je pričao Omer.
Kraj
1 Kovalnuk- pčelnjak 14.
2Trnka- pletena košnica15.
3Balega- kraviji izmet 16.
4Žaga- pila testera17.
5 JAGNJE
U
našem kraju su bili jedni mezari u kojima je po priči naroda bila avet.
Pričalo se ona kao i sve druge izlaze
tačno u pola noći. Kada je mijesec pun i
ta avet se prikazuje u raznim oblicima samo da privuče naivne ljude.To inače
biva u gluho doba noći kada sve spava,sve osim tih aveti. Tako se pričalo i
teško onom ko se tu zatrefi u to doba.Više sigurno neće sve ovako su pričali
oni koji su se baš tuda oko pola noći zatekli. Više oni nikada tuda nisu išli.
Rađe su išli tri puta dužim putom.Govorili su njima da ne idu onuda jer se to dogodilo. Neki oholi vele.To se tada dogodilo i Bog zna kada će se ponoviti.
Toni k ljudi koje je tu strašilo tuda nikada nisu išli govore:”Koga su jednom zmije grizle taj se i guštera boji.”
Sigurno ga zmija neće po drugi put ujesti jer će se drugi put dobro čuvati. Čak
su i drugima govorili da zaobilaze te mezare jer da im se nebi isto dogodilo.
Džaba je to bilo nekima pričati a pogotovo onim mlađima. Neboje se oni jer
takvo nešto još nisu doživijeli. Malo je ko u to vjerovao da u noći punog
mijeseca izlaze te aveti. Pogotovo Feho čija je kuća bila nekih stotinjak koraka iznad tih mezara. Nikada on nešto tako
slično nije vidio, a tu živi već dvadest
i nesto godina. Reče on: “Aveti ni ne postoje to su sve samo ljudi izmislili da
bi nahulili moju zemlju samo da je što
jeftinije prodam.” Fehina majka koja baš
sto posto nije bila sigurna da li tu postoje aveti ili ne reče:”Nevalja Bogami,
moj Feho je na sebe navukao veliki
kubet, zlo.Jedne noći bila je mjesečina kao dan. Kod Fehe je bila njegova tetka velika 1 alavica koja je samo mislila šta bih
pojela. Nisu oni zaspali do pola noći.Ta Fehina tetka izviri vani i viku:” Feho sine eno vani jagnjeta izgleda da je ostalo od
onih silnih ovčara koji su danas ovuda prošli. Feho izađe vani pa krenu u za
onim jagnjetom koje ode u one mezare a
on za njim. Ono poče da se igra kao da je ludo. Feho sve ide iza leđa da ga
uhvati ali nikako ne može. Odjednom on pogleda u nebo gdje je bio pun mijesec
kao tepija. Ono jagnje se odjednom razvuče od zemlje do neba. Tako nesto
strašno Feho još do tada nije vidio.
Sjeti se on:Aveti.Pa odluči da pobijegne kući ali gdje god pođe to nešto pred
njega. Lanu neki pas.Ono nešto nestade
na ali prije toga reče:”Moli se
Bogu i zahvaljuj što ovaj pas lanu, a
znao bih ti čije si jagnje htio uzeti.” Feho poče da trči kući ali mu se činulo da jedan korak ide naprijed, a tri nazad. Dođe
on u kuću i reče tetci. Noćas nećemo jesti jagnjetine.To reče i pade i izgubi
svijest. Nezna se da li je bilo blijeđe njegovo lice ili blijedi mijesec. Kada
je došao sebi majka ga pita gdje je ono jagnje on reče:” Majko ono nije bilo
jagnje ono je bila avet od koje ja jedva
pobiježe.” Majka mu reče. Znala sam ja to ali ti nisam stigla reći koliko si ti
sine požurio. Dovodila sam ja i vidara da te izliječi. On mi je rekao ako želiš
sebi dobro da se mora promijeniti i biti
skromniji a pogotovo ne smiješ uzimati ono što nije tvoje. Poslije ga je tetka
molila da joj halali i oprosti što ga poslala po ono jagnje. Feho reče nisi ti
kriva i ja volim janjetine. Poslije nekog vremena Feho i njegova majka
prodadoše onaj imetak kod onih mezara.
Odseliše oni na jedno brdo jer su malo para dobili za onaj imetak gdje ima
aveti. Tako za te pare kupiše sebi to
imanje na tom brdu,na brdu ali barem nema tu onih strašnih aveti. Više se oni
ne bi vratili u onu kuću da im za svaku nać dadnu po 2 safurin samo da u njoj
prespava. Ovo je jednom pričao Feho kada su ga pitali što prodade onako dobro imanje a
odseli gore na to brdo. Govorio je on. Ja više volim svoj mir nego ne znam ti
šta na svijetu. Kažu mu ti si daleko od puta a ja rečem:” Ako sam daleko od puta
nisam od ljudi.”Ko je meni naumio doći i doćiće, a onaj ko nije da sam tačno na
sred puta on će me zaobići,ponavlja on.Samo neka sam otišao od tih mezara gdje
ima onih aveti. Pored njih više neprolazim noću a i danju kada pored njih
naidem razvučem korak što god mogu više.
Noću kada sam sam zaobilazim ih u široku krugu. Sada vidim da su oni stari bili
u pravu kada su govorili da u njima im aveti.Tako je Feho prošao kada je ganjao jagnje, a ono se pretvorilo u avet
od koje jedva pobiježe. Radi toga on prodade svoju kuću i još u širokom luku
zaobilazi te mezare gdje je ganjao ono jagnje.
Kraj
1Alavica- pohlepnica 18.
2 Safurin- krupni dukat s likom nekog cara 19.
6 PAS
Komšija
Amir je volino popiti kao rus. Znao je on da se kući vrati pred jutro. Kada mu kažu gdje ti ovako
okasni. On bi u šali rekao pa vidite da
sam podranio, a ne okasnio. Kasnio je on jer nije obraćao pažnju na vrijeme
kada se zapije sa društvom. U tom pijanstvu bi otišao bilo kuda pa čak i
pseće svatove. Svi smo mi manje više
bili isti. Niko od nas nije mislio na ono što nam se nije dogodilo. Stariji su
govorili. Ono sto niste vidjeli nemora značiti i da nepostoji. Još su govorili
pametan uči od drugih dok budala na svojim greškama. Očito smo mi tada bili ovo
drugo jer smo sve htijeli da isprobamo na sebi. Takve se svari najbolje pamte.
Oni pametniji slušaju starije. Dok mi nećemo. Tako smo mi tada živijeli. Uvijek
misleći da nepostoji ono što nismo vidjeli. Živjeli smo mi u takvom ubijeđenju.
Noću smo išli na sijela i kapali se. Igrali smo tu drevnu i skoro zaboravljenu
igru. Koja se još samo kod nas igra i možda u još nekim rijetkim krajevima.
Poredali bi onih jedanest kapa i 1 išćilili u kojoj je od njih skrivač
ostavio prsten. Mi smo željeli da tu bude taj prsten. Pomno smo pratili toga
skrivača. Pratili smo svaki njegov trzaj tijelom ili mig okom ili bilo šta
drugo što bi nam moglo reći da je on baš tu ostavio taj prsten. Stvarno bi tako
pratili tog skrivača da ako dva puta vješto sakrije treći put nije mogao. Amir
je bio najbolji u tome. Mogao je da
uprati te skrivače da je znao da skine prsten iz ruke.To je mogao poslije osme
kape. Svuda je sa nama on išao. Ako njega nema i naša pobjeda je bila pod
velikim znakom upitnika. Pošli mi jedne noći na sijelo i kapanje. Amir po
običaju u kafani kod onih mladih konobarica. Rekosmo mi njemu gdje ćemo i da i on za nama dođe. Obeća on da će doći.
Došli mi na to sijelo i počesmo igrati Amira nema pa nema. Počesmo mi gubiti i
izgubismo. Za nas poraz je bio kriv Amir jer nije došao. Idemo mi kući kao pokisli miševi jer smo izgubili a to je bila
vrlo važna partija. Izazvali smo mi najače i da smo ih pobijedili bili bi
najbolji te zime. Dobro je što nije više onaj stari 2 adet kao nekada kada se za gubitnicima zvonilo zvonima isprašili
bi nas ili rugali bi nam se. Pričaju oni stari da su pobjednici znali da po
turevima ispraše gubitnike. Što izazivaju kada igrati ne znaju. Nismo mi poveli
one stare igrače jer smo htjeli slavu samo za sebe. Toliko smo vjerovali u
Amira. Koji nas izdade posle oni stari nisu htjeli ni riječ da sa nama progovore. Od silna stida
ih nismo mogli u oči da pogledamo. Sada
je svako od nas znao gdje je bio prsten. Ali nisu htijeli dirati tuđe
išćile.Tako su krivili jedan drugog i
sve u krug. Stariji su govorili:”Lako je biti general poslije bitke, ali da je
biti u njoj ili prije to je već nešto.”
Sada je bilo kasno za sve jer je tako važna partija izgubljena sa njom i naš
obraz. Za sve smo krivili Amira koji
nije došao. Tako smo se mi tješili. Jedva smo mi čekali da ga vidimo i da ga
pitamo što nije došao ali njega nema. Konobarica je rekla da je on iz kafane
otišao oko pola noći. Čudo što nije došao na to kapanje jer on takvo nešto
prosto nije mogao da proposti. Svi smo se pitali gdje je on bio. Mlinari su
rekli da je pored njih prošao a da se nije ni pozdravio.Oni su ga dobro vidjeli
jer je bila mijesečina kao dan. Još ga
nema kod kuće. Kažu da je nekuda otišao. Jedva mi čekamo da ga pitamo
gdje je bio inače on da nam odgovori na
još pitanja. Čudosmo došao Amir mi odmah njegovoj kući. Obladali ga kao
crne vrane bijelu.Što ne dođe. Reče on bio sam ja pošao ali kod onog bunara
Jabukovca me je nešto prestrašilo. Pitamo ga kako. Amir uzdahnu pa reče. Idem
ja za vama zurim noć ona vedra mijesečina kao dan. Kada na putu stoji pas.
Nosio sam ja štap pa sa njime zamahnu
ali taj moj štap proleti kroz tog psa kao kroz vodu. Sjeti se šta je ono dido
govorio da tu ima aveti ali sam ja tada govorio da aveti i ne postoje. Sam ja
sebi reče:To je avet. Lanu u Hilme pas ono ispred mene nestade. Ja pogleda u
nebo na kome je bio pun mijesec kao
tepsija i ko da mi neko reče zahvaluj Bogu što ovaj pas lanu a znao bi ti kuda
se kasno vucaraš. Krenu ja kući ali mi
se čini da sam jedan korak išao naprijed, a dva nazad. Kako sam ušao u kuću
ništa ne znam samo znam kada sam se ujutro porobudio kod mene je sjedio neki
čovjek koji mi reče što i ona avet
da ne idem više onako kasno noći i da ne
pijem. Tako je Amir pričao što nije došao na kapanje. Onih dana kada ga nije
bilo kod kuće išao je kod jednog vidara da ga skroz naskroz izliječi. Stvarno
više nije pio ni lutao a i nije ni kapao sa nama. Samo zato jer ga je strašila
avet u obliku psa.-Kraj
1 Išćiliti- željeti 20.
7 IZBOKAO SE
Već
duže vrijeme sam poznavao Mehu jer smo zajedno radili. On je imao nekakve čudne
rane sa lijeve strane ispod ruke. Ličilo je na ranu iz rata ali ja sam znao da
on nije nikako bio u ratu i da je cijelo vrijeme rata bio u inostranstvu. Pa sam
znao da to nije ratna rana. Mislio sam ja njega pitati od čega su mu te rane.
Samo nisam znao kako to da uradim jer je on bio puno stariji od mene i mogao me
je kako narod kaže::” poslati po šibice.” Toliko je bio stariji pa je
zasluživao moje poštovanje i respekt. Svaki dan sam ja njemu bio sve bliže u
želji da saznam od čega su te rane. Koje sam uvijek gledao. Neki pričaju da je
on sam to sebi to uradio ali vala ja u to nisam vjerovao. Onda mislim možda i
jeste da dobije bolovanje opet mislim nije valjda tako lud da se sam tako izbode. Bilo je jedno pet ili
šest tih rana ali su one sada zarasle
jer vrijeme liječi sve. Kada se god n nnapene one mu se rane ukažu kao u purana
perje kada se šepuri. Kada sam ga god gledao mislio sam sigurno ga puno boli.
Sada sam ja sa njime bio mnogo blizak i bilo je samo pitanje dana kada ću ga
upitati od čega su mu te rane. Sada smo mi jarani i valjda će mi on iskreno
reći od čega su.Barem sam se tome nadao. Stade ja jednog dana pred njega pa mu
reče:”Jaro možemo li malo popričati.Reče on:” Što ne bi mogli. Sjedosmo mi i tu
po običaju zapalismo cigaru. Pitam ga ja.Od čega su ti jaro te rane po lijevoj
strani.Reče on. Moj jarane što da
ti pričam kada mi nećeš vjerovati. Ja
reče da sam mislio da ti nevjerujem ne bi te ni pitao. Poče on da priča svoju
priču stalno dodirujući one rane kao harmonikaš harmonikine dirke. Čuo sam
jarane da sebi to sam uradio ali ja u to nevjerujem.On uzdahnu i reče. Jesam
jarane sam sam se izbokao.Kako to jarane. Poče on. Kod mog sela imaju jedni
mezari na imetku nekog Fehe tu se pričalo da ima aveti ali ja u to nisam
vjerovao. Tek sam bio došao iz vojske i kada sam pred majkom rekao da su to sve
izmišljotine. Ona reče. Boga mi sinko
navalja nećeš dobro proći jer si se previše
uinatio. U vojsci sam postao frajer nad frajerima. Ničega se ja nisam
bojao jer sam se u toj vojsci na sve navikao i naučio.Tu sam naučio da iz džepa
vješto izvučem novčanik da me je bilo prosto nemoguće opaziti. Nikoga ja nisam
slušao i nisam propuštao priliku da kojem pijancu pretresem džepove. Uvijek sam
ja sa sobom nosio bajonet dugi vojni nož. Bio je on oštar kao britva. Okasni ja
i moj brat jedne noći kući. Noć je bila vedra i pa sve se vidjelo. Idemo ja i
taj moj brat i onda ugledasmo lijepo
obučenog čovjeka gdje leži u onim mezarima,
ali taj moj brat kao da nije
ništa ni vidio i samo je želio da onuda
što prije prođe. Ode on a ja ostade i krenu u te mezare misleći kako su oni
praznovjerni i naivni. Ponoć je bila prošla mjesečina kao dan. Mislim ja kada
mu je dobro odijelo sigurno su mu i džepovi puni para. Uđe ja u te mezare.
Izvadio sam ja onu bajonetu da mu malo zaprijetim ako se bude probudio. Dođe ja
do njega on skoči kao da nikako nije spavao i stade mi pod lijevu ruku.Zamahnu
ja onim bajonetom pa udari ali i mene doboli, tako ja udari pet ili šest puta. U selu zapjeva horoz u tog čovjeka mijesec postade glava i reče
mi:” Moli se Bogu što zapjeva ovaj horoz a znao bi ti koga si htio opljačkati. Tada sam izgubio
svijest. Više ništa nisam znao.Kada sam
se probudio ja ležim u svojoj kući kod mene majka i neki čovjek koji mi je previjao rane. Kada sam se oporavio pričao
sam šta mi se dogodilo i kako sam se izbokao. Tako je pričao jaran Meho pa
ponavlja tako je to moj jarane tada bilo. Sada i ti to znaš i to je bila tajna
moje porodice. Taj vidar koji me je liječio protumači što mi te aveti
poručuju.A poručile su da moram raditi i zarađivati, a nikako krasti. Više nikada
nisam ni pomislio da uzmem nešto što je tuđe. Više nisam ni vidio džepove pune
para. Ni ja više nisam išao noću pored onih mezara a i danu kada sam išao išao sam što sam brže mogao.
One su me noći majka i brat zatekli skoro mrtva priča Meho. Skroz sam se
promijenio i radio je u želji da zaboravi te aveti ali nikako nije mogao.
Gledao sam Mehu koji kada god digne ruku one se rane otvore kao u kita škrge.
Sada sam znao od čega su da je Meho htijeo zbosti avet ali je jadnik sam
izbokao se.
KRAJ
8 VILA
Stric
Hašim se nije nikada i nikako ženio.
Imao je on mnogo jarana i sigurno su ga mogli oženiti. Mogli su ga
oženiti ali on nije htio. Bio je on dobar majstor zidar pa je sebi napravio
pravu kuću. U kojoj je skoro uvijek bio sam ili nije jer kada je imao para kod
njega su bili njegovi jarani. Koji su kao i on bili okorijeli pijanci. Oni su
se tada za njega lijepili kao čičci za vunu. Govorilo se dok Hašim ima para ima i jarana. Njega su od milja zvali čika
Haško.Čak su mu i pjesmu spjevali:”Čika
Haško ima tri zanata: pije puši i pomalo karta.” Da je pio i pušio to se znalo
ali dali karta to ne. Možda jeste, a možda i nije.Možda su to dodali da pjesma
ima rimu i smisao. Imao je on 1 Hrušt
koji je svake godine rađao. Kada on dospije kod njega dođe i onaj kome se ni u
snu nije nadao. Dođu oni pa mu lažu kako su ga se poželjeli. Onda sjedu pod
onaj hrušt. Govoreći:”Ala ti ove godine hrušt rodi.” Možemo li sebi malo da
naberemo. Haško koji zna da ni u čijem
stomaku ništa nije ostalo veli. Beri
brate koliko god hoćeš. Oni jedva dočekaju pa naberu tih hrušteva i pravo
svojoj kući. Haški će ponovo doći kada bude drgih hrušteva iduće godine. Dole
kod škole je bila trgovina u njoj je radio Mujo Aldžić. Tu je on prodavao
rakiju i to u onim 2 čokančićima.
Haško tu dođe i gruhne dva tri čokana na gladan stomak i više mu ni nije
trebalo da ga obori. Bude on pijan i onda
više ne gleda u svoj džep.Koliko mu je para ostalo za sutra.Nije on ni
mislio za sutra. Samo gleda imali gdje koji
od jarana da zajedno piju. Ti njegovi jarani teški džabičari takvu
priliku nisu propuštali. Stoje oni naslonjeni na onaj improvizirani šank koji je bio uz onaj kontejner gdje je bila ta
trgovina. Tupim pogledom prate rijetke prolaznike. Gledaju ih a ne vide jer samo gledaju koliko još ima do dna čokana
koji ih je već okrenuo. Narod ih gleda i misli:”Budala li budala, rade kao
konji, a sve što su zaradili popiće i onda opet sve iz početka.” Tako je on
živio. Njih se moglo naći pored puta kako leže mrtvi pijani i ono para što nisu
popili sitni lopovi im izvuku iz džepova. Kada se probude i dođu kući u džepu
nemaju ni dinara. Htjeli ne htjeli moraju opet ići raditi jer treba jesti. Oni
su takvi bili ljeti rade kao konji i piju kao kamile, a zimi idu kod Muje i
dižu 3 veresije. Mujo im dadne ali im
i pošteno naplati ljeti kada oni mogu da
zarađuju. Hašim je išao kući preko jednog brda
gdje se pričalo da ima avet jer je tu strašila Kasu i Omera. Tako jedne
noći on se zapi i tu ostade do ponoći. Mujo mu je govorio da ne ide preko tog
brda ali Hašim ne sluša. Bila je mjesečina kao dan mijesec je bio pun kao tepsija. On je bio pijan kao dud. Poslije
je on pričao. Dođe ja do toga jarka
ispod onog brda i ja tu pade. Jedva ja ustade jer me je mijesec davio. Poslije
kada se mijesec vrati gdje je bio na obali jarka ostade da sjedi tako lijepa
djevojka da u životu ljepšu nisam vidio niti ću vidjeti. To je bila gorska vila
i bila je lijepa ko 4 hurija dženeska. Haško je pričao ja je pitam šta
radiš tu.Tako on to reče ona oskoči u zrak i na nebu ostade samo onaj puni mijesec. Niko tu njegovu priču
nije smatrao ozbiljno jer je on tada bio pijan kao du, tako kaže onaj trgovac.
Poslije su Haški njegovi jarani nalazili lijepe djevojke i udovice ali on ni 5 mukajet ko da ih nije ni vidio. Samo
govori to nije za mene. Svi su mislili gdje je to vidio bolju i ljepšu. Iako im
je on pričao da je vidio vilu nisu ga ozbiljno svatili. Mislili su da je to sam
plod bujne mašte natopljene rakijom. Jedne prilike sam bio sa Hasanom on je bio
vidar i sve je on znao. Davno jednom je stric Hašim nešto radio kod Hasana koji
ga je pitao što se ti neženiš. Tada je mu je Haško ispričao da se neće oženiti
dok nenađe ženu koja je lijepa kao ona vila koju je one noći vidio.zato se
Haško i nije nikada ženio. Ko jednom vidi vilu sve mu se žene ogade priča
Hasan. Išao je Haško jedne noći punog mijeseca da vidi jeli u onom jarku
njegova vila ali ga dočeka samo mrak i
on odatle pobježe. Hasan mu je to protumačio da više ne ide dole u taj jarak.
Više nije išao ali se nije ni ženio. Stvarno je tražio djevojku kao ona vila lijepu. Priča Hasan. Ja sam bio
napravio neki zapis i on se malo premiri. Bili su mu našli djevojku koju reče da bi ženio. Kada su pošli svati on
je otišao u onaj jarak da traži svoju
vilu i tako opet slaže. Bila je
to noć punog mijeseca. Noć koja mu je mnogo obećavala. Tako nije on prestao piti u nadi da će jednom
pijan da vidi svoju vilu. Tako je pričao vidar Hasan koji je mnoge ljude uputio
na pravi put ali Hašima nije mogao jer je on vidio pravu vilu. U zadnjem ratu
stric Hašim poginu a nije se nijednom ženio.
Kraj
1 Hrušt- vrsta krupne trešnje 21
2Čokan- boca
za jaku rakiju 22.
3 Varesija- roba na kredit 23.
4 Hurija- dženeska ljepotica 24.
5 Ni mukajet- ne reagira ni našto 25.
9 . PLAST
Ima ljudi koji
su kao potok ili rijeka i kada počnu pričati nikako neznaju stati pa
baš kao potok ili rijeka teku li teku, a
milina ih je slušati i te priče ako ikako mogu ostaviti se
sledećim generacijama i nedozvoliti da vrijeme po njima navuče prašinu
zaborava. Da nestanu kao da nikada i nisu postijale ni one ni akteri koji su ih
preživijeli. Ti akteri su nestali jer je posve prirodno da oni onako stari
umiru da bih mlađi imali gdje da žive i bitišu. Njihove priče su najčešće umirale prije njih jer u ih uzalud
pričali jer oni koji su ih čuli kao i da
nisu pa je tim pričačima isto kao da su pričali u vijetar i samo su džaba
tupili zube. Pričajući im sve to, onako kako su i sami čuli ili preživijeli.
Tamo preko vode je bio dijed Hasa i on mi je često pričao priče iz davnina koje
je čuo od drugih ili ih sam doživio. Bio je o kao veliki 1abez.
Samo o se razlikovao od abeza po tome što je u abeze ulazila voda, a iz njega
je uvijek izlazile priče. Kada se on
zamomčio i morao je ići u vojsku taman tada poče i drugi svijetski rat pa on
ode u ustaše i u njima je bio dok partizani nisu nadijačali i onda ode u Zelence gdje je bio
nekih dvije tri godine i na kraju se
prijavi i ode u partizane. To mi je više puta pričao jer je sa jim bio i moj
stric u tim ustašama i zelencima.Uvijek je on bio kod ovaca i tu mi je o tome
pričao. Već tada je imao preko šezdeset godina. Uvijek je on mliario u onom
našem mlinu jer je tu imao 2 red. Kao
i mogi od nas i on tu mlinari i onako
pognut ide gore uz onaj naš put pognut jer na leđima nosi varćak i pol brašna.
U onim 3 uprtama na leđima pod
čijom se teretom saguo skoro do zemlje.
Čudo Božije kako je on uvijek bio vitalan, a, onako star. Ni mi mladići nismo
onako lako kao on nositi isti teret uz taj naš put koji je bio strm i prava padina. Uvijek je on išao za tim
ovcama po brdu Rudine i tu ih je čuvao i ljeti i zimi. Pravio je o one
drvene tespihe sepete metle i sve od
drveta i u tome je bio pravi majstor da mu nije bilo ravnog u tome njegovom
majtorluku i znanju koje je on pokazivao. Često je on onako
klanjao u onim 4 tukovima. Gdije je o čuvao te svoje ovce onako u jesen
kada padnu tri jaka mraza pa ovcama
nesmeta da pasu ni tu barsku travu. Pričao je o jednom:”Naišao jedan čovijek
pored čobana, a čoban klete ovcu. Dabogda prebila nogu, dabogda te zmija ujela
i sve grđe i gore. Taj čovijek reče tom čobanu nemoj je džaba klesti i samo je daj da ih dijeca čuvaju i gora im
kletva i sudbina netrebaju.”To mi je
priča onda kada sam ga pitao što mu unuk ne čuva ovce i što se on ne odmara.
Skoro uvijek je on mlinario danju, a noću je svoj rede davao onom ko je to
htijeo i želio jer nikada on nije išao noći u mlin, ne barem koliko sam ja
znao. Pitam ga ja , a što tine mlinariš noću. On mi priča. Jednom am ja tako
okasnio noću u mlinu, a bila je noć punog mijeseca. Idem ja kući i ja tamo ipod Hodžića tukova pa ću
preko vode.Tu po tim tukovima je bilo
plašća po tim tukovima. Htijde ja na
onu 6 brv preko koje se išlo, a jedan 7 plast stalno zamnom i hoće da me
odgura u vodu. Pogleda ja nebo i vidije pun mijesec i odmah sam znao da je to
avet pa učim one 8 basme kojima u me moji stari učili. Kada u Hasana
Husića lanu pas i iz onog plsta se izvuče
miš vodenjak i ode u vodu . Ali mi prije toga reče:”Moli se Bogu i
zahvaljuj što ovaj pas lanu, a vidio bih ti kuda ovako kasno lutaš. Od tada ja nikako više ne
milnarim noću jer me je uplašila avet u obliku plsta. Priča Hasan.
Kraj
1 Abez- bezdana 26.
2 Red- prvamo
mlinariti cijeli dan i noć 27.
3 Uprta- kaiš
na kome se nosi vreća 28.
.4 Tuk- oštri
kut koji pravi voda.29
5 Brv- brvno ili greda preko vode30 6. Basme- mudre
i čarobne riječi 31.
7Plast-
sijeno na jednoj hrpi 32.
10. RIBA
Često oni stariji pričaju ovo ili ono, a najčešće
oni u svemu tome gledaju samo svoju korist i
da se okoriste na onim naivnim i
neiskusnim. Mnogi im zamijere na tome ,a njima svejedno jer su i sami isto
tako bili navučeni od onih stariji pa i oni žele tu foru prodati na isti način
kako su do nje i došli.To jest da se
nekome nasmiju isto kao što su se i njima smijali. Kada su oni bili mladi ludi
naivni i neiskusni pa im je svako mogao prodati vodu kao rakiju. To je bilo
davno i oni se toga nevoljko ijećaju i najrađe bih to zaboravili , ali nemogu
jer im je to urezano u pamćenje kao
tragovi teških kola u mekahnoj zemlji i zato se toga tko jasno sijećaju i
misle. Hoćeli i oni tako da prevare one mlađe koji su sa njima. Često smo mi
išli u onaj noćni ribolov i to onako noći punog mijeseca. Nikada mi nismo htijeli znati da postoje te aveti. Koje se
ljudima ukažu a jasnim porukama i ako ih
čovijek dobro protumači i bude ih se pridržavao bićiće mu dobro i lijepo će
živijeti. Lijepo će živijeti i u životu uživati ali ako bude i dalje gurao po
svom kako ga zakači. Malo ko je opet
išao izazivati aveti i sudbinu jer je svakome i jednom da sve to preživi dosta
i preko mijere. Uvijek mi u tom ribolovu, a Feho koji je bio
najveći i najstrastveniji ribar neće sa nama. Uvijek smo se mi čudili što oni nije tu sa nama da nam pokaže koju
ribarsku caku i spretnost koju mi nismo
znali jer smo bili dijeca i on je bio duplo tariji od nas. Jedog daa mi kod
vode i Feho nas uči onome što imo znali i
objašnjava nam kako se to radi i
pravi. Da i mi budemo pravi ribari. Svuda je on išao sa nama amo nije
htijeo u taj noćni ribolov. Koji je bio prava Božija milina, sve obasijano srebrenastom mijesečiom. Gore na nebu pun
mijesec leti kroz oblake i kao da se na
as smije i kao lađa po talasima i kao da
znadanam je drago jer mi uživamo tako obasijani njime. Nismo mi znali da
baš tada u tim noćima punog mijeseca kada kazaljke alegnu jedna na drugu u pola
noći i mala se nevidi od velike. Tada iz davnina ili samo Bog zna odakle izlaze
aveti da nekoga upute na pravi put jer je zalutao i radi ono što nebih nikako
smio da radi.- Upita neko Fehu što neće sa nama i on poče da priča. Bio sam ja
kao uvijek ludo zaljubljen u ribolov kao i sada ali sam tada bio lud i mlad i
nisam znao što sada znam. Dođe ja mu onaj Mašin vir gdje su stari pričali da se
Maše udavio i da ga niko i nikada nije našao. Tu je bilo ribe kao pljeve. Tu ja
baci udicu i neprođe malo i ona se zatrza. Ja poče vući udicu, a pun mijesec a
nebu i njegov odsjaj u vodi. Pogledao sam ja malo prije na sat i bilo je tačno
ponoć. Vučem ja tu udicu. Kada iz vode
izađe nešto kao usta štuke ili mladice s hiljade zuba, a golemo kao da je som od deset metara. I to baš u sred
onog mijesečevog odraza u vodi. To nešto sve plaza i hoće me jezikom da
dograbi. Ja sam se bio ukočio i nisam se mogao maći, a onda tamo preko u selu
lanu pas. To mi ešto reče: ”Moli Bogu i zahvaljuj mu se troduplo što ovaj pas
lanu, a znao bih ti i vidio zašto ovako kasno loviš ribu.”Sve nestade i na
mirnoj vodi otade samo odraz punog mijeseca
ali ja od tada više nikada neidem loviti ribe noću. Tako priča Feho kojeg je
avet strašila u obliku ribe
kraj
11 KUĆA DUHOVA
Neki ljudi misle da mogu sve da obijasne, razijasne i to tako približe neukom narodu koji je prekoviše praznovijeran pa vijeruje u sve.
Mora vijerovati jer za mnoge stvari nema logičnog i pravog odgovora i riješenja, a sve što je neraznjašeno je
mistično strašno i tajanstveo pa to netreba ni raznjašnjavati i ne tražiti belaja ako ga
već nema i nije tu prisutno, svaki dan. Te stvari je najbolje
zaobilaziti u širokom luku kao šejtan oko džamije. Mnogi koji se toga nisu
pridržavali nisu dobro prošli. Zato oni drugi, vidijevši šta je bilo sa tim
koji su prošli kako su prošli ta mijesta izbijegavaju jer nežele da im se isto ili slično i sa
njima dogodi. Oni su se smatrali pametnim, a pameta uči od drugih dok budala
na svojim greškama i promašajima.
Tako kažu oni stari i mudri. U sred
našeg sela je bila jedna kuća koja je bila sva obrasla kupinama trnjem i raslinjem. Svi su pored nje išli korakom koji
je bio duži najmanje za još pola običnog
koraka jer su željeli da što prije prođu pored te uklete kuće i da im ona što prije ostane i
bude iza leđa jer je ne žele gledati,
kao nešto gadno i opsno što je ona i bila. Barem se tako priča, a svi znaju da
je po sto puta bolje vijerovati negoli provijeravati i biti taj koji nevijeruje
drugima koji su tu proživijeli ovo ili
ono.Tu u toj kući pričaju oni tariji u noćima punog mijeseca i oko mijena nešto
sijeva i blijeska tako finim bojama da je to milina gledati. Samo je malo bilo
ljudi koji su to smijeli gledati.Tu preko puta je bila kuća nekog Hasana koji
je radio u Austriji i o otamo jednom dovede jednog čovijeka kome se ta kuća
duhova mnogo dopade i oni u je htijeo da bude njegova i ničija drugo. Uzalug mu
je Hasana pričao da je ta kuća prokleta i ko joj je god prišao nije se dobro
proveo. Taj njegov jaran u sve to nevijeruje i on ode tamo u Austriju i tu naže
jedan bračni par koji se bavio parapsihologijom i paranormalnim stvarima i oni
su u tome toliko bili dobri da nijedan
lučaj koji su prihvatili nije ostao nerazjašnjen. Dođoše oni u tu kuću i sve oko nje fino iskrčiše i urediše i ta se kuća
vidijela sa svih strana. Bila je ona tako lijepa da ju je bilo pravo milina
gledati. Hasan je išao kod Olge i Tomasa i oni su mu pričali da su otkrili
nešto veoma krupno i važno i da u sve stavili na papir. Malo poslije on ode u
šumu i ugrize ga zmija i on umrije. Još jedan dan su Tomas i Olga trebali izdržati u toj kući pa će pred svima
pričitati s onog papira svoje zaključke. Koje su dokasno čitali i proučavali uz
svijeću. Bila je noć puog mijeseca i
odijednom s nešto zatutnji, a njih dvoje su bili zaspali uz upanjenu
svijeću koja se izvrnu i izgoriše svi oni zapisi. Krenuše njih dvoje u SUP. Da
kažu šta su senzualno otkrili i tamo na cijesti u jihovo auto udari kamion i
oboje i oaj Haanov kolega na mijestu ostadoše mrtvi. Tako i dalje niko sem Boga
nije znao šta se događa u kući duhova.Više niko nikada nije ni pomislio da dođe
pred tu kuću. Koja opet zaraste u kupine šikaru i trnje pa tako i sada stoji.
Tu u sred sela i ko je god od dijece za
loptom ili ganjajući nešto ušao u njeno
dvorište bilo mu je nešto. Prebio je ruku ili nogu ili se jako razbolio.Tako ona stoji, a prolaze
godine i narod priča priču o toj kući
duhova. Koja je kao i sve ostale kuće
ali oni mudri kažu da je ona napravljena na samo Bog zna čemu kada je
tako prokleta i ukletena. Čak kažu da pred nju ne zalaze psi ni mačke niti na njen krov sleću golubovi
kao inače na druge kuće u okolinini jer je to bila i ostala kuća duhova kraj.
12 PUŠKA
Čudo Božije je kako i željez može da se ukoči i za
blokira. Da nesluži funkciji kojoj je
namijenjen. Ima i toga ali se to rijetko događa ali dogodi se. Kažu jednom
od hiljadu puta. Možda baš taj hiljaditi put bude toliko važan da čovijeka
stoji glave na ramenima. To je viša sila i čovijek tu ništa nemože jer je pove
nemoćan kao paučina na oluji i sve ga to strga i rasturi da nezna ko je ni šta je. U tom času
i trenu kada se sve to dogodi i bude. Čovijek koji se bio uzdigao tek tada vidi
koliko je mali i nemoćan pa onda od tada bude mnogo pametniji i gleda šta će i
kako će raditi i da neće opet
pogriješiti i ogriješiti se o te jače
sile na koje je već jednom nabasao ali
teško da mu se isto dogodi jer mu je i ono jednom bilo puno i to preko mijere pa neće mu se ito
dogoditi jer mudri vele:”Pametnom je i
jedna dosta.” U Ase je na 1duvaru
visila njegova puška u koju se o kleo i zklinjao, bio je on iguran u nju kao u
svoju desnu ruku jer ga ona nikada nije slagala niti mu se ikada dogodilo da
nije opalila kada je trebalo. Oni stariji su pričali kako se Aso uvijek hvalio i puhao tom svojom
puškom od koje fakat i nije bilo bolje u cijelom kraju i on je govorio da bih
ona opalila u kruh i u 2
mushaf, koji su bili svetinja i
nešto sveto za sve nas. Zato smo mislili da
će ta puška opaliti u što god se uperi i povuče se na njoj obarač i okidač.
Tu dole ipod Asine kuće u bili
jedni mezari u kojima je narod pričao da ima avet. A narod šta priča ili je
bilo ili će biti i to se znalo i
vijerovalo pa su pored tih mezara oni koji su noću prolazili razvlačili korak i
koro su trčali samo da što prije pored tih mezara prođu jer nežele
provijeravati govorili narod istinu ili negovori. Znao je i Asim koga su svi
zvali Aso za tu avet i on jednog dana uze onu voju pušku koja mu još nikada
nije slagala pa on krenu da ubije tu avet. Noć je bila vidna jer je na nebu bio
pun mijesec kao tepsija , a on čeka tu
avet s napunjenom puškom. Nadao se on da će se jednom zauvijek riješiti
te aveti i da će napkon naći kupca za tu svoju zemlju. Koju niko nije
htijeo da kupi, baš radi te aveti u onim mezarima. Stoji on, ponoć je otklucala. On to zna jer je maloprije
gledao na onaj svoj sat i vidio je samo jednu kazaljku na dvanast jer je velika
prekrila malu pa se ona ni nevidi. Pogleda o u nebo, a gore pun mijesec i onda
pogleda dole onim mezarima, a ono nešto stoji u njima. Tako strašno da nikada do tada nešto strašnije nije vidio ,
mada mu je skoro pedeset godina. Diže on voju pušku i htijede to nešto da
pogodi ali mu puška slaže i ne okinu. Okrenu o nju u panj s desne strane i ona
okinu. Ponovo on nju diže i nanišani s drugom cijevi ali ona ponovo ne okinu.
On opet nanišani u neku među i ona okinu.Ne koliko trnutaka poslije lanu pas i
nešto tamo iz tame jer su oblaci prekrili mjijesec reče:”Moli se Bogu i to
duplo što ovaj pas lanu, a znao bih ti na što si dizao svoju pušku.”Aso se
uplaši da se nikada u životu nije toliko uplašio pa poče da biježi kući. Išao
je on tako teško da mu se činulo da ide
korak naprijed , a dva nazad. Dođe on pred kućna vrata i pade. Tu ga nađoše.
Preliše mu trahu jer se puno prepao i od tada je on na duvar obijesio svoju
pušku.
Kraj.
1 Duvar-
zidana pregrada u kući 33.
2 Mushaf- zbirka Kuranskih tekstova 34.
13 LANCI
Ko se jednom 1plaho oprži taj se poslije i dima boji, tako vele
oni mudri i stari i tu su u pravu jer je to tako tačno i onaj ko se jednom
oprži taj i na hladno puše jer mu je negdje u mozgu duboko urezan taj tren kada
ga je to opržilo pa se toga tako jasno sijeća i pamti to da je nemoguće i nikako se taj tren nemože izbriati iz
sijećanja i memorije pa oni o tome i drugima pričaju da im ne nebih dogodilo
ono što se njima desilo i dogodilo. Dogodilo se to tako strašno da ih i sada
kada pričaju hvata jeza koja im prolazi
od vrhova nožnih prsta do zadnjeg
vrška kose na glavi i takav strah da se i sada preznojavaju kada o tome
pričaju. To je tako gadno da isto ni najgorem i najcrnjem neprijatelju i nebih poželjeli, barem se tako kaže, a što se
misli to je druga priča. Koja je sama za sebe jer je neprijatelj neprijatelj i
njemu se uvijek želi ono najgore i
najmučnije da mu se dogodi. Husnija je imao udanu kćer u našem selu.
Često je on bio u mlinu i mlinario. Samo se ja nesijećama da sam ga nikada
vidio da mlinari ili kroz naše selo da iz tog mlina ide noću. Čim bih on okasnio on bih prenoćio kod kćeri i utradan bih išao kući
kada svane i bude dan da se sve vidi. Tamo prema njegovoj kući od našeg sela je
bio jedan 2 klanac i on je bio sa obije trane obrastao visokim
grabovima i bukvama pa je nas dijecu onuda bilo strah proći i u sred dana, a
kako je tek tu noći o tome mi nismo smijeli ni imali hrabrosti ni da pomislimo.
Pričalo se da tu ima aveti pa smo mi onuda prolazili što brže i u sred dana jer
smo se plašili i bojali, a ni sami nismo znali čega., Čuli smo mi da je baš u tom klancu tako iprepadalo Huniju pa on
više nikada u mlin ne ide noću jer neželi proći kroz ono što je već jednom prošao
i vidio. Tako mi jedne noći sijedimo i
neko ga upita, Jeli Husnija Bogati jeli tebe strašilo dole u klancu i ako jeste
da nam ispričaj kako je to bilo. On sav problijedi i poče da priča. Slušavao
sam ja da je tu strašilo Hasana ali ja u sve to nisam vijerovao jer sam bio
mlad i lud, a ludi se ničega neboje niti se plaše. Bio sam ja jedne noći u
mlinu i tu smo zasijeli i zapričali se. Pekli smo mi i kokuruzu pod 3 pekvom i jeli je. Tako ja mnogo okasni i kada pođe kući ono vidno kao
dan jer je bio pun mijesec kao tepsija. Ja niz klanac, a puhnu mlak vijetar i
sasvih se okolnih drva vrhovi saviše do
zemlje. Dole u šumi zveči kao da neko
vitla hiljadu 4 sindžira. Čuo sam ja da su jednog čovijeka tako udavili
i satrali ti sidžiri koji su pali na njega.On se nije uspio izvući i tako je
umro ali imao sam sreću jer tamo preko vode lanu pas i tamo iz dubine šume mi nešto kao iz 5
badnja reče:”Od sada se tri puta
više moli Bogu i zahvaljuj što ovaj pas lanu jer bih ti znao kuda ovako kasno
lutaš i lunjaš. Bacih ja ono bašno pa poče biježati kući ali sam jedva išao i
činulo mi se da idem jedan korak naprijed, a najmanje dva nazad. Kada am došao
kući pao am pred vratima i tu su me
našli moji kada u se vratili a sijela. Poslije u mi prelili strahu u kojoj se
jasno vidijelo da sam se mnogo prepao i uplašio. Od toga dana ja ako i ostanem
u mlinu do noći negdje prespavam do
jutra i neidem kroz onaj klanac noću jer
sam se jednom toliko prepao da mi se to više nikada ne treba da dogodi. Toga mi
je dosta za dva života jer ko to nije preživio nezna šta je to i kako to
izleda. Priča sav problijedeli Husnija kako su ga strašili ti lanci
Kraj Kraj
1 Plaho- puno mnogo 35.
2 Klanac- put u nekom usijeku 36.
3 Pekva- zemljani sač 37.
4 Sindžir- gluhi lanac tokaš 38.
5 Badanj- cijev
kroz koju ide voda u potočnim
vodenicama 39.
14 PLAČ
Mlad i lud čovijek misli da sve može i zna jer je
tako mlad i lud, a samo ludi ljudi misle da mogu sve i da se nikoga i ničeg ne
boje jer misle da su toliko jaki i snažni da im niko i ništa nemože, možda i
nemogu oni koji u kao i oni obični smrtnici koji samo po zemlji hode i to od
rođenja do smrti i te se dvije konačne tačke poznate, a sve drugo možda se promijeni i možda bude drukčije. Život je takav da zna da po
prstima udari onog koji se puno izdigne i umisli da je neko i nešto pa mijesto
da ide po zemlji o se uzdigne u oblake pa kada padne to svima bude za pamet i
da nebudu kao on koji se toliko uzdigao
i umislio nebi da je neko i nešto u svemu tome poganom životu. Takav je bio i
Zizo koji je išao na vojnu akademiju pa je mislio da je neko i nešto. Da smije
vuda ići i da se nikoga i ničeg ne
boji. Bio je o lijep momak u cvijetu
mladosti pa je nebi išao tražiti cura. I to njih više jer ako zakaže jedna da ima druga i tako uvijek. Imao
je on tih cura koro u svakom mijestu po jednu ako ne dvije.Sa njima je on
ašikovao i 1 englendsiao o svemu i
svačemu, da vidi kakav je njihov pogled na život i u čemu ne slažu, a u čemu se
neslažu.Govorili su njemu oni stari da se pazi oni aveti koje izlaze samo Bog
zna odakle u noćima punog mijeseca. On
komunista jer je bio Titov pionir pa omladinac i na kraju i aktivnu član
partije u sve to nevijeruje i govori da su to amo praznovijerja zaostalih narodnih
masa. Koje ništa drugo neznaju nego izmišljaju te i takve budaleštine. Ti
komunisti su budaleštinama nazivali sve
ono za što nisu znali neki logičan odgovor pa ih je sramota bila reći da
neznaju pa govore da je to budaleština
ili tako nešto tome slično. Ode on tražiti tih cura i negleda jeli puni mijesec
ili nije kako su mu govorili oni stari, koji su sigurno prošli kroz tu nevolju
pa nežele da se isto i njemu dogodi jer ga mnogo vole. Zato ga na sve moguće
načine žele da zaštite od toga ali on srlja u to kao muha bez glave i nesluša šta
mu se govori. Čuo je on da tamo prijeko od njegove kuće u onoj šumi
ima avet i da je znala često nnekoga prerstrašiti i to tako da to
cijelog života pamti i samo o tome priča. On to nije htijeo da čuje jer je bio ubijeđen da su to budaleštine i da nije
ništa ozbiljni da se tome pridodaje velika pažnja. Tako o jedne noći mnogo
zakasni i pođe kući, a bilo je već prošla pola noći. Ide on niz bare, a dole na
mijesečini je skoro pa vidio krov svoje kuće jer je bio pun mijesec, a noć
vedra kao čaša. Tiha noć i samo se čulo crvrčanje cvrčaka i poneki huket ove
tamo u daljinu u crnoj šumi . Koja je
bila tamo preko vode koja je tekla tiho
hučeći. Zizo ide plako korak po korak jer nikuda nije žurio, a i žurba je
šejtanski posao i narod veli. Ko je žurio vrat je slomio pa zato oni ide ovako
polako, a i ponoć je već vagalna. Kada
mu se odijednom učini da se čuje dijete kako plače. On stade i oluhnu, a
ono plače li plače. Kao dijete od jedno dvije godine i sva šuma odzvonjava.
Zizi se noge osijekle i tako oteščale da ih je jedva pokretao i odizao od
zemlje. Ko da su na njima olovne cipele ili moža nešto još teže od toga, a
jedva je dolazio do daha. Svaka mu se dlaka na glavi digla ili bilo gdije gdje je koju imao. Nešto mu je
stalo u grlu pa neće gore ni dole, a
dlanovi mu se znoje i on ih nervozno briše od košulji i samo misli da mi je živ
doći kući više nikada ja nebih ovoliko kasnio i ašikovao bih preko dana pa
izaškovao ili ne ali više nikada ovako
neću kasniti. Sam je sebi on govorio. Onda se čude horoz kako zapijeva i nešto
iz te crne i duboke šume reče:”Moli se
Bogu i zahvaljuj što ovaj horoz zapijeva, a vidio bih ti gdje se ovako kasno
smucaš i lutaš. Tako je njega prepao taj plač. Više nikuda on nije išao oću jer
ga je stvaro prepao taj plač.
Kraj
1Englendisati- voditi dugi razgovorati 40.
15 KOSA
Neki ljudi se toliko promijenu da ih se nemože prepoznati i znati da su to oni
koje su nekada poznavali i sa njiima e družili
i da nije samo onog sijaja u
očima nikada nebih taj neko mogao da prepozna svog jarana sa
kojim je prošao mnogo toga dobrog i lošeg. Uvijek na kraju svega izvlačeći
deblji kraj jer su to tada bili pravi jarani
koji su se jedan u drugog mogli pouzdati kao u svoju desnu ruku. Bez
koje se teško može kao i bez pravog jarana koji je podrška u svim i svakakvim
situacijama na koje u naišli i u životu nabasali. Preko njih su prešli kao
kamion preko žabe. Skoro pa te poteškoće nisu ni primijetili. Sloga kuću gradi
i sve može. Tako mudro govore oni stari i vala u u tome bili i u pravu. Ti
ljudi nisu uradili plastičnu operaciju lica ali su se izmijenili izvana i iznutra pa u bili skroz neko drugi.
Mustafu kako sam znao znao sam ga uvijek ćelavog i obrijane glave. Svi su ga zvali ćelo pa i ja jer mu pravo ime niam ni znao jer ga nikada i nisam
pitao za njega. On se odazivao kada sam ga zvao Ćelo i sve tako mi živimo i
radimo. Svako se o sebi i svojoj muci zabovio i neitresuje ga puno šta drugi
misli ili radi jer ima svoga posla i to preko glave. Pričali su oni stariji od
mene da je Mustafa nekada bio frajer da
nije mogao biti veći. Kažu da je kosu imao do pola leđa i da takvu kosu ni
dijevojke nisu imale jer ju je o održavao i njegovao je, a i 1 dičio
se sa njom kao jelen svojim kitnjavim i
razgranatim rogovima. Tako je nekada bilo, a sada je on ćelov i čak glavu brije jer više nevolio kosu.Sve što
popstoji ima razlog zašto je to tako. Tako ima i objašnje i to što naš Muća kako smo mi odmilja zvali Mustafu brije
onako svoju glavu. Kao idnijanac irokez iz onih romana koje smo čitali kada smo
bili dijeca. Još samo da namaže lice s onim šarama bio bih u potpunosti sličan
sa tim indijanskim ratnicima koji idu u borbu sa jenkijima i bijedilikima kako
su oni zvali bijele vojnike. Pričalo se da se on jednom kada je
bio mlad i frajer sa onom kosom do pola leđa puno uplašio i prepao pa se odmah
ošišao i od tada brije kosu koja ga je umalo udavila. Tako je on govorio. Jednom se ja nađe sa njim nasamo pa ga
upita za tu njegovu kosu, a on sav
problijedi pa poče da priča tu svoju priču. Bio sam ja lud i mlad i
lutao sam i tražio svoj životni put. Da postoje aveti to su za mene bile
gluposti i priče za dijecu pa se na sve to nisam puno 2 hajao iti obraćao pažnju kao na nešto nebitno i bezvrijedno. Jedne noći punog mijeseca ja
okasni i krenu uz jedan klanac gdje se pričalo da ima aveti. Bila je ponoć jer
sam ja gledao na sat i vidio sam amo jednu kazaljku jer je velika bila poklopila malu tačno na dvanaest.
Tako ja uz taj klanac i kada sam bio otprilike na sred zapuha tako mlak vijetar
i on je vrhove drva savio do zemlje. Onda se oko mene poče sve da se okreće kao
u onim Američkim tornadima i ona moja duga kosa poče da se omotava oko moga
vrata. Sve sam teže i teže diao i skoro me uguši jer nisam mogao da predihnem.
Tako sam bio minut dva i mislio sam da sam gotov, a onda tamo negdje lanu pas i
nešto mi iz dubine šume reče:”Moli se i
zahvaljuj Bogu što ovaj pas lanu, a vidio bih ti kuda ovako kasno lutaš i što se ne ošišaš.Tako
sam se ja prepao kada me je htijela da udavi moja kosa i od tada e uvijek
kratko što kraće šišam da me nebih udavila kosa.
Kraj 0
1Dičiti- ponosti se s nečim 41.
2Hajati- brigati 42.
16 KRUŠKA
Neki ljudi koriste ljudski strah od ti aveti
da bih zaštitili svoj imetak i imovinu. Samo da se ljudi što dalje odmaknu od te njihove imovine. Koja im je najvažnija jer je njihova, a njihovo je
rijednije jagnje od u drugog ovce. Ima ona narodna: ”Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.”Ma koliko golub bio
bolji i veći on je na grani i teško ga je uhvatiti, a vrabac, mada ga ima mo
jedan zalogaj. On je u ruci
i on je sigura jedan zalogaj pa radi toga narod tako govori jer sigurno
je sigurno i zato tako čuvaju svoju imovinu na sve moguće načine i ni od ničega se ne
sustežu pa i od toga da se tu kod te njihove voćke ili bašte pojavljuju
aveti.Tako je i komšija Ale koji je imao onu slasnu i ukusnu kkrušku koja je
dospijevala oko žetve ječma pa mo je zvali Ječmenka. Na sva se usta i svuda
pričalo kako tu ima avet i malo je ko išao pod nju jer ije htijeo izazivati te
aveti. One najviše vole da se ukažu baš tim koji se izdignu i umisle da su neko
i nešto. Đemo je bio frajer i on bih otišao i u pseće svatove jer se ničega
nije bojao niti plašio. Kao pravi muškarac, što je i bio jer je njegova majka rekla kada se on rodio:”Rodilo se
muško.” I tu je bila u pravu jer je on to bio u pravom smislu i obliku. One
Aline kruške sazrijele pa mirišu u ljetnoj noći da prosto mame prolaznike ali
malo ko smije da se svrati pod nju i da ih pokupi, a da ih otrese na to niko
nije ni pomišljao niti smio pomisliti jer je tu bilo tih aveti. Bilo je vedro
kao dan jer je bio pun mijesec kao tepsija. Đemo odluči da ode otresti tu
krušku jer se o ničega neboji niti plaši. Čega bih se se on bojao jer su sve te priče bile za njega samo priče za
dijecu i nije ih uzimao za ozbiljno. Krenu on tako te vidne i vedre noći pod tu
krušku sa koje su i na najmanjem povijetarcu opadali zreli plodovi. Koje su
ujutro kupili i u slašću ih jeli jer su bili tako slasni i ukusni.Tu je prvim
zracima sunca bilo 1 džemilijet dijece koja su u svoja 2 njedra trpali te zdrele kruške pa će ih kod kuće jeli i sa njima
se sladiti i to će im biti sve što su pojeli
i što će pojesti do ručka. Koji će biti kada zatvore stoku oko podine.
Kada sunce dobro ugrije. Đemo ide onim putom po mijesečini i onda se on svrati pod onu krušku i samo
misli da otrese kruške i da tako kaže
komšiji Ali da mu je džaba lagati da tu ima aveti. Polako on pređe preko 3 harmana a kruške mirišu da
se to nikako nemože izdržati. Dođe on pod tu krušku, a mijesec pun kao tepsija
pa se vidi kao da je dan. Gledao je on
na sat i bilo je tačno dvanaest sati. Stoji on
pod tom kruškom i onda se sijeti da se priča da tu ima aveti i da izlaze
tačno u ovaj vakat, u pola noći. Odjednom
zapuha tako mlak vijetar i sve se one grane koro do zemlje aviše i onda
se odapeše i trgnuše kao 4 katapulti.One
kruške sve se otisnuše i potrpaše Đemu koji se jedva iskoprca i jedva on
nekako razgnu te kruške, jednom pa drugu stranu. Kruške nemoguće opadaju
da ih on nikako nije mogao da razgrne.
Poče da ga guši. Oči mu se nadule kao u krave, a srce došlo u grlo i tu stoji neće gore ni dole. Onda lanu
pas i nešto mu iz tame jer su oblaci
prerkrili nebo reče:”Moli se bogu i zahvaljuj mu se što ovaj pas lanu , a znao
bih ti kada si krao tuđe kruške.”Đemo jedva dođe kući pa kada je došao sebi
priča kako su ga te kruške htijele udaviti. Oni stari pričaju da to nisu bile
kruške već aveti. To se brzo pročude i više niko nije ni pomišljao da otrese Alinu krušku.
Kraj 0
1 Džemilijet- mnogo, mnoštvo43.
2Njedra- zavrnuta košulja u u koju se trpa
nešto na brzinu.44
3Harman- mijesto na kojem se vrhno žito.45
4. Katapult- bacač kamenja. 46
17 LETVE
U čovijeku kada se probudi onaj
nagon za razmnožavalje i proširenje voje
vsrte tada je on najgori i nikoga
nesluša niti se ikome za išta moli jer mili da je on najpametniji najjači i
najbolji od svih. Koji ga okružuju i žele ga tako mlada luda naivna i
tvrdoglava da upute pravim putom jer su
oni vidijeli da je on zatsranio i zalutao. Nežele oni da i Nijo prođe kao ti stari sami. Koji u loše prošli jer nisu htijeli poslušati one starije i mudrije. U kojih je
skoro svaka riječ bila za ostaviti i nje se lijepo držati i predržavati kao
pijanac 1 plota ili obale i amo tako
se jedino u životu može uspijeti i nešto
postići. Nijo koji je tada u to vrijeme bio
momak na ženidbu i trebao se
ženiti pa je vake noći bio u 2
ašikovanju pod nekim 3 dimirli pendžerom i ašikovao bih. Ako
bih neka prenaivna cura povijerovala mu na riječ i otvorila dimirli
pendžere i on bih se uvukao u sobu i sa
njom bio na 4 dušeku. Obećavajući joj
brda i doline. Sve će o zaboraviti dok
izađe od te cure ali njoj je bilo kasno jer što je bilo bilo je. To se rijetko
događalo i on joj se više nije vraćao jer kako god je to dozvolila njemu.
Dozvolila bih i bilo kome pa to nije bila cura za njega i da je on vodi
svojoj kući i da sa njome život živi i
da ima dijecu. Da mu ona bude drug u dobru i u zlu. Našao je o sebi vrlo lijepu curu i bio joj je
5 Mušterija i nju je 6 begensisao da je prava i da će takva
biti i kada bude žena sa kojom će život
živijeti i dijecu sticati pa će ih oboje učiti onomome najboljem. Da se nepate
u životu i da budu sretni i zahvalni
svojim roditeljima. Našao je on tu curu
gore negdje na Pašinom Brodu i vidio je da je prava jer ona za cijelo vrijeme
ašikovanja nije otvorila demirli
poklopce. Cijelo vrijeme je ašikovala kroz te demirli okove. Što ju je on manje
vidio sve je više gorio od želje za njom.Njom onako lijepom, a da je lijepa jednom ju je dobro 7 osejrio kada ju je našao na bunaru i tu dugo sa njom ašikovao ali uvijek s dva
koraka razdaljine jer ona nije dala da joj priđe bliže jer da je ko vidi nigdje više nebi nebih našla momka. Tako je
to tada bilo i te cure morale su se paziti ako su sebi htijele i željele dobro.
Govorili su Niji da nekasni jer ima aveti i mogu ga prepasti ali on onako mlad
i lud, a i još odrastao u bogatoj porodici
gdje nije bio 8 muhtadž ničemu
nesluša i radi po svome i kako o misli da je najbolje. Stric Rasim koji
je prošao sve i svašta mu je govorio da nekasni i da pogotovo pazi kada je noć
punog mijeeca jer tada izlaze i pokazuju se te avati i ohlade,smire i na pravi put upute te
umišljate i uzdignute momke, koji u
mislili da su neko i nešto. Tako jedne noći Nijo mnogo okasni kod te svoje cure
jer ju je morao da izašikuje i da se dogovori kada je svadba i kada će je
voditi svojoj kući. Ona je rekla da hoće pa on ide kući kao 9 melaik
i kao da nikako po zemlji neide. Bila je vedra noć jer je mijesec bio
pun kao tepsija i sve se vidijelo kao da je dan. Odijednom se pred njim ukazaše
10 letve. Kojih tu ije bio kada je
pošao toj svojoj curi. Misli on sigurno
ih je neko tu napravio. Hoće o njih da prekoraraci ali kako god digne nogu
da ih pređe one se pomijera za korak ili
dva. Tako je on pokušavao desetak puta i jednom tih letava nestade ali tu osta
cura. Koja na njega navalila kao mutav na telefon i talno mu govori:”De me ženi
i sigurno se nećeš pokajati jer sam ja
najbolja.”Nijo je gleda i misli:”Nebih ja dao one svoje cure za takve
dvije.”Hoće on da prođe, a ta cura uvijek pred njega i neda mu proći. Negdje
zalaja pas i ta cura skoči i u nebo i gore osta amo mijesec ali prije nego
što nesta tamo iz tame jer su oblaci
prekrili ebo nešto reče:”Moli se Bogu i zahvaljuj što ovaj pas lanu ali bih ti
znao kuda ovako kasno lutaš i što
odbijaš onako lijepu curu. Dođe on kući ali nemože zaspati jer se puno prepao.
Preliše mu strahu i bude mu bolje. Malo poslije se i oženi ali je uvijek pričao
kako su prepale one letve.
kraj
1Plot- starinka ograda od kolaca u
kojih je opleteno šibljem 2 pedalj od zemlje i pedalj pri vrhu 47.
2Pedalj- starinska mijera od
vrha raširitog kažiprsta do drha palca
48.
3 Ašikovanje- pričanje o ljubavi
49.
4Dimirli pendžer- gvožđem okovan prozor 50.
5Dušek- prostirka na kojoj se
spava 51.
6Mušterija- neko koga i puno želja i želiš ga 52.
7 Begendisati- prokužiti skopčati
27
8ejriti- dobro ogledati53
9 Muhtadž- željan nečeg 54
10 Letva- ograda od prekovanih
kolaca i luži kao zatvor za krave 55.
11 Melaik- anđeo Božiji, melek 56
18 BICIKLO
U životu bi bilo najbolje znati ono što neznaš pa bih se mnoge stvari drukčije desile i
dogodile. Nego što bih se dogodile jer ljudi neznaju danas ono što bih trebali
utra da saznaju. Kada bih znali danas ono što su trebali sutra saznati.To bih sutra izgubilo smisao i
jednostavno sve bilo danas.To tako nemože pa čovijek u životu uči amo ono što
tgreba i kada treba znati jer je tako
najbolje i u to se netreba 1 kvartati. Sve treba pustati
neka ide svojim tokom i nemiješati se u to. Mnogi ljudi prežive ovo ili ono i
to im bude za pamet i isto im se nikada ne dogodi. Čak o tome pričaju i drugima
, da ih nebi snašlo isto zlo i belaj kao i njih onda na onom mijestu. Huse je
bio putar i zatrpavao je o onaj izlokvan put s pijeskom koga je bilo tu pored
tog puta na svako desetak metara, a možda i bliže. Bio je o u partiji i
nije slušao što su mu stariji pričali jer su oni za njega bili priglupi i zaostali. Za njega u bili važni samo Lenjin
Staljin i Tito i samo se na njihovo naokovanje on oslonjao kao šepo na voj
štap.Huse radi tu na putu. Postavi o onaj znak putar i ode negdije u hladivinu i uživa ili kod neke cure
sa kojom provodi to slobodno vrijeme, a tog
takvog vremea je bilo i na pretek jer on na brzinu odradi onaj posao i uživa, što nebi kada mu je Bog dao. On bih
rekao “partija”. Imao je on prvi biciklo
pa s njime ode tražiti cura i kod njih on dugo ostane i ašikuje jer može. Kada
mu se god 2 ćefne on zajaše voje
biciklo i pravo kući i samo misli imali gdje koja bolja, a da on još ije bio
kod nje u ašikovanju i pod prozorom joj ili na bunaru. Stojeći kod te cure
dokle ona grbi vodu. Često on ode gdje i nebi smio i trebao. Čude on da ima
jedna lijepa dijevojka ali joj niko nesmije otići jer kažu da pored puta koji
vodi njoj ima avet i da straši ljude koji onuda prolaze. Huse koji u ništa nije
vijerovao sam sebi veli:”To su budaleštine i priče za malu dijecu. Idem ja tamo
i bićiće ona moja i Božija. Ode on i
bude do pola noći jer je morao čekati da njeni roditelji zaspu pa da može 3 rahat da ašikuje do mile volje i da je iz ašikuje
i da je povede svojoj kući. Da snjom svoj život provede. U veselju radosti i da nikada nebude tužan ni jadan.
Uzjaha on ono svoje biciklo i ode kod nje. Bude on tu skoro do ponoći, a mijesečina kao dan jer je
pun mijesec. Preko kojeg su letijeli tanki oblaci. Jaše on ono svoje biciklo i
naiđe pored onih mezara gdje e pričalo da ima aveti. Kada na jednom malom
nišanu koji se jedva vidio iz trave sijedi dijete i plače. Plače ono i to ganu
Husu koji sjaše s bicikla i uze to dijete i taviga ebi iza leđa i krenu on svojoj kući. Sve mu je bilo niz tranu i kada
dođe u svoje selo biciklo stade i neide. Uzalud je on oprobavao okrenuti pedale
ono nije nikuda išlo sa mijesta na kome je stalo. Huse se okrenu kada nešto
iza njegovih leđa e za nebo vezalo a glava mu onaj pun mijesec. Taman tada lanu
pas i nešto mu iz tame jer je mijesec prekrio oblak reče:”Moli se Bogu i
zahvaljuij mu se što ovaj pas lanu, a vidio bih ti čije si dijete
uzeo.”Huse nekako dođe do kuće i priča
šta mu se dogodilo.Oni stari mu sve to porotumačiše da se mora ženiti i on se
oženi ali je uvijek pričao šta mu se dogodilo da se isto nebi još kome dogodilo
jer da je on znao što sada zn drukčije
bih bilo pričao on kako ga je to prestrašilo kada je vozio ono biciklo.
Kraj
1Kvartati- petljati se57
2Ćefnuti- poželjeti.58
3Rahat- na miru. 59
19 PIJEVAJU
Vrlo je teško momcima objasniti da nešto
nevalja i da tako neide jer su oni mladi i ludi. Lud čovijek može sve i nikoga
se i nečeg ne boji niti se plaši. Koga i čega bih se oni plašili kada misle da
su oni najjači najbrži i najbolji od svih jer u njihovim venama vrije vruća
krv i ključa snaga kao u loncu
kahvenjaku.Tu su oni snagu i silu morali negdje porošiti i utrošiti pa u zato
tako svojeglavi tvrdoglavi i uporni da dragi Bog sačuva i zakloni takvog nešta
ali i oni će se vremenom ohladiti i
postati pravi ljudi. Kada ih prođe ta
njihova ludost i ludilo tih zrelih godina.Kroz koje svi prođu i neki se svega toga manje više sijećaju
i to spomiju, a neki ne jer se svega toga srame ili su to stvarno zaboravili. Ti momci su svaki
dan ili bolje rečeno noći bili negdje pod nekim prozorom i ašikovali. Tražeći
sebi životnu saputnicu i druga sa kim
misle provesti ostatak svoga života. Koji bih trebao biti fin i ugodan,
tako barem oni misle. Takav je bio i Meha koji nije propustao priliku, a da
neode negdje nekoj curi pod prozor i u ašikovanje. Gdje bih ostao do kasno u
noć jer u tome ašikovanju zaboravi na vrijeme i izgubi smisao za njega i samo
sluša te slatke riječi te cure. Sa kojom je pričao i
ispitivao je za sve i svašta kao da je sudija, a ona optuženik a optuženičkoj
klupi. Ona mora odgovarati jer ako ne odgovori na pitanje smatraće ludom i nenormalnom. Tako on i često okasne i
idu preko mijesta za koje se priča da tu
ima avet. Oni na to nisu mislili jer su bili uvijereni da im to ništa neće i
onako zanešeni su pričali:”Gdje će
veća avet od nas i one kada nas vide
pobijegnu i ne izlaze do druge godine.”Tako se se oni uzdizali jer su bili tvrdoglavi i ludi. Vratiše se oni
tako jedne noći punog mijeseca preko onog
mijesta gdje se govorilo da imaju
aveti. Oni idu onuda onako raspijevani i razglamili se kao pravi veseljaci.
Kada tamo iz šume iz mrklog i crnog mraka kakav može biti samo u šumi noću na
njihovu mušku ppijesmu punu onako zavodljivog muškog podvikivanja odgovori još zavodljivija ženženska pijesma. Znali su
oni da tu nema nikakvih cura jer cure
nisu toliko lude, a ni hrabre da odu u šumu i da otamo pijevaju pa su oni zali da su to aveti. Zašutaše oni
kao zaliveni i nisu mijeli nijednu progovoriti jer su se bojali da ih ko
nečuje i idu polako kući, a samo gledaju
predase i nesmiju se okrenuti jer ih je bilo strah i nekakvi su im trnci
prolazili kroz kičmu i išli u glavu. Znojili su se i jedva su disali, a one
cure pijevajuli, pijevaju. Tako fino da
još dotada nisu čuli tako fine pijeme
i melodiju. Došli on do kuće nane
Saće koja je sve i svašta znala pa joj
rekoše šta je, a ona nešto uči i baca
vodu preko sebe i govori:”Biježi 1 ćafire.”
Reče ona tim momcima da ležu i nedižu se. Oni legoše, a vani n 2 hambaru te cure sijede i pijevaju kao
prave. Saćo tim momcima reče da se što prije požene i da nelutaju jer se može dogoditi
i veći belaj od ovog. Koji je ona riješila na svoj način. Kako samo ona zna i
umije, a znala je i umijela mnogo toga. To u ovi momci vidijeli i uvijerili se
u sve to jer sve vidijeli vojim očima i čuli svojim ušima kao u stvarnosti ali
su e užasno prepali i uplašili kada su one
cure pijevale
Kraj
1Ćafir- nevijernik, prokletnik 60
2Hambar- otava za žito 61.
STRAŠENJA
MNOGI LJUDI SU SE BOJALI
AVETI PA SU DRUGI TO VJEŠTO ISKORIŠTAVALI TAJ STRAH OD AVETI U SVOJU KORIST
NEKI PAMETNI LJUDI SU NA ZEMLJU SPUŠTALI ONE KOJI SU SE UZDIGLI I BILI FRAJERI
U ONO DOBA NIJE BILO ČOVJEKA KOJI NIJE VJEROVAO U AVETI I BOJAO SE IH ONI KOJI
NISU VJEROVALI SU TU SVOJU GLUPOST PLAĆALI VELIKIM STRAHOM ILI ČAK SMRĆU PA SE
O TOME
20 POJAS
Hašim
je imao široki pojas s kojim je vezao svoje 1
čakšire. Znao je on za taj pojas da zadjene handžar široki nož ili kuburu.
Bio je on pravi frajer a i mogao je podviknuti kao niko drugi.Kada on krikne
sve brda odjekuju. Kada po tim brdima rade cure koje čuju njegov vrisak one
ubrzaju svoj rad. Samo nebi li ih vidjeo taj 2 đuvegija koji tako glasno podvikuje. One misle.Sigurno se dobro
hrani kada ima tako snažan 3 avaz pa možda je iz neke bogate porodice na koju se svaka cura
palila. Hašim je imao još tri brata ali oni su svoje čakšire vezali 4 učkurima. Dok je u njega bilo onog pasa da bi se sa njime mogao on da umota najmanje tri puta. Što je
značilo da ga ima za tri čovijeka. Stari dido je govorio:”Sinko dadni i braći
toga pasa pa neka i oni budu pravi kao i ti.” Hašim samo punu kao
razjareni bik i neće da čuje šta muj
dijedo govori. Još reče dido ja sam frajer kakav moja braća neće biti prije će
i pomrijeti. Stari dido samo ilače i govori. Boga mi sinko nećeš dobro proći
puno si se ti uzdigao. Sve to Hašim ne čuje jer to nije bilo za njega. Nije
bilo sela gdje on nije imao barem jednu curu ravnao se on sa onim
najbogatijima. Braća su sebi našli par iz porodica koje su njima bile
ravne od onih koji svoje čakšire vežu učkurima.
Nosili su oni i one košulje pređu po pređu. Kada se god pomjere grubo tkano
platno ih počeše. Tako je njima bilo. Hašim je ima košulju perlonku i to prvi u
tom kraju. Imao je on 5 ćurak od crnog čita koji mu je bio
izvezen srebrenom 6 srmom. Stvarno je
i ličio na nekog bogataša. Ono jeleče je bilo izvezeno finim vezom. Na glavi mu
nov 7 fes.Bio je on pravi
gospodin. Stari dido je govorio”Ako je
prljavo i poderano odjelo gospodsko je tijelo. Hašim je imao čisto i novo
odijelo ali su mu duša i tijelo bili prljavi kao u sama šejtana. Djed je govorio Hašimovoj
braći neka djeco ako patite i vama će bog jednog dana dati da imate i vi
pravi pojas, a i Hašim će se opametiti. Doći će on na svoje. Gledao je i vidar Huse
Hašima i misli doći ćeš ti kod mene on je sve znao i mnoge je izlečio od raznih
boli pa je znao da će mu i Hašim doći u to je bio više nego siguran. Hašim je
bio stvarno frajer smio je on otići svagdje na sijelo i to sam jer se ničega
nije bojao. Neki su mu zavidili a neki se divili njegovoj hrabrosti. Stari su
govorili. Neće on dobro proći navuće on
na sebe veliko zlo kubet. Hašim misli narod ko narod i nije niko rodio ko je
narodu ugodio. Tako on misli da zna šta radi. Do Hašimove kuće se moralo ići
kroz jednu šumu. Bila je jesen. Topli jugovi sav 8 šušanj stjerali na sjevernu stranu ko da je hoće da zaštite od
hladne bure koja još nije počela da puše. Šušanj po putu po vrh brda skoro do
koljena. Kada se tuda ide šušti kao da ide sto ljdi. U toj se šumi se pričalo
ima avet i da ide za čovjekom dok ga ne stigne i udavi. Hašim je vršio
veliku nuždu i nije dobro stegao onaj avoj pojas pa se on od mota. Kada su mu
govorili da ne ide tuda on reče ja se ne bojim ničega `i stavo bi kuburu za
pas. Ide on frajer nad frajerima polako. Ide onim putom zatrpanim šušnjom.On
frajer izvadi onu kuburu i tako skroz raveza onaj pojas koji se poče za njim
vući.Poče on da trči ali i ono ide za
njim.On stane stalo je i to. Sam sebi on veli to su aveti. Kroz krošnje na
kojim nije bilo lišća ugleda pun mijesec pa se još više prepade. Ubrza on koliko
su ga noge nosile je teškom mukom on dođe kući u koju utrča bez daha i pade.
Samo je vikao eto ih zamnom. Dido viče:”
Hani sinko pa to je samo tvoj pojas.” Poslije tri dana kada je došao sebi tu je
bio vidar Hasan koji mu je napravio nekakve zapise. Poslije čega je on onaj
pojas isjekao na tri djela.Sada su mu I braća imali svileni pojas I nisu više
čakšire vezali učkurima. Sada je I on
bio kao njegova braća. Oženio se on. O ovome mi on nije pričao ali sam to čuo od
ljudi. Kako se on prepao svog pojasa.
Mislio je da ga jure nešto ali ni sam
nije znao šta. Mislio je aveti a ono mu se samo pojas otkačio i odvezao.
KRAJ
1Čakšire- starinske hlače 62.
2Đuvegija.- lijep momak 63.
3Avaz-
glas64.
4Učkur- špaga koja je držala čakšire 65.
5Ćurak- jelek66.
6Srma-
srebreni konac za vez 67.
7Fes- crvena
kapa68
8Šušanj-
uvehlo i opalo lišće 69.
21 FRAJER
Jednom
nam je pričao jedan djded. Pa kaže: “Moja djeco svašta se dogadalo u ono staro
vrijeme gdje aveti bilo gdje god se okreneš pogotovo ako ih još izazivaš ali mu
mi baš u sve to skroz i nismo vijerovali. Neko od nas reče. Za nas dido to su
samo porazne priče. Dijed se samo malo zamisli pa reče: “Sreća je vaša djeco
što je drugi vakat i nema onih avetijer
ni vi kako ste tvrdoglavi nebi dobro
prošli. Vidjeli bi vi da aveti itekako postoje.” Sada se sve djeco promijenilo
sada se ženske nose kao musšarci i još
skoro pa se ničega ne srame. On e su otijerale aveti jer su ženske u muškoj
nošnji jedan od poredznaka kijameta a aveti nežele da taj dan dočkaju na ovom
svijetu. Govorili su oni stari i mudri da će se to da dogodi i dogodilo
se. Sada su zadnja kola prešla porva
djeca komanduju roditeljima, a i žene ljudima. Stari su govorili svaki 1 elamet pred 2 kijamet. Priča dijed Suljo i ponavlja: Nema više dobrih naših
aveti jer u zadnje vrijeme nisam čuo da
su ikoga plašile i uputile na pravi put. Sada više one 3 dunajluku netrebaju jer su ljudi postali sami sebi aveti. Tako
priča Suljo i uvijek ilačuće. Pa govori nije meni moja djeco žao života ali mi
je žao vas koji ste tek na zemlju postali.
Svega sam se ja nagledao i za vala dva života. I bolje što niste vidjeli
koliko i ja manje će te za svime da žalite. Uskukao on kao da će sutra biti 4kijametski dan i da će svi biti gotovo. Tuda
naiđe jedan hodža koji čude kako Suljo kuka pa reče: “Izgleda da si se
Suljo zorli 5 prepao. Suljo reče
nisam vala efendija nek mi je žao ovih dječaka. Hodža reče.Nema što da ti ih bude žao oni su bez grijeha
namjerno stečeni oni su ti ptice džentske. De ti Suljo ispričaj kako je prošao onaj frajer što
si ga ti prepao. Poče Suljo svoju pricu:Bio je u našem kraju jedan frajer i on
se ničega nije bojao. On je uvijek za pasom nosio dva pištolja gasera na kolut.
Govorili bi njemu nemoj ići preko te i
te šume tu ima aveti. On onako hladan reče:”To su samo priče za malu dijecu i
ja se toga nebojim. Narod se noću zorli bojao tih aveti i to pogotovo noću
punog mijeseca. Tada ljudi ne izlaze iz kuća da se neznam šta događa vani.
Misle oni. Sigurno je avet i ne izlaze.
Taj frajer je iskorištavao tih noći je ulazio u avlije gdje je bilo dobrih 6 tuka i horozova. Ogrnuo bi se on
bijelim čaršefom i ako ga narod vidi misli to je avet. Jednom dođe u moju
avliju i odnese mi najboljeg hgoroza.Ja ujutro izađe kada ono na zemlji šare od čizama. Ja ih dobro zapamti. Bilo je jedne noći sijelo i
Nađe ja one čizme koljima je pripadala ona šara. Stavi ih ustranu i gleda ko će
ih obuti.Obu ih onaj što se hvalio da je frajer i da se ničega neboji. Suljo je
sada znao ko straši narod i harači po ćumesima. Suljo je znao kuda on ide kući.
Nađe on sebi jedan fenjer pa ga sveza hza dugačku špagu. Bila je to noć punog mijeseca noć kada izlaze
aveti. Stari su govorili:Ko od mača živi od njega i umire.Tako je taj frajer živio
od strašenja i od toga treba i da umre. stavio je Suljo taj lampaš na zemlju i
pokrio ga šušnjem. Kada naiđe taj frajer Suljo
poče vući taj lampaš gore gole. Onaj frajer ispuca svih dvanast metaka.
Ali promaši lampaš u silnom strahu. Dole
ispod puta je orač Osme duboko uzorao svoju njivu jer je godina bila kišna i on
je uhorio oranje. Poče taj frajer da biježi preko tog oranja ali tu on pade
samo je iznad sebe vidio blijed mijesec pun i okrugao kao tepsija. Tu se on
vrtio jedno sat ili dva i tako umrije frajer.Dase vrtio to se znalo jer je toliko oko sebe zgrnuo zemlje
kao da sam sebi hjtijeo da iskopa mezar. Od straha mu je srece stalo i tako umrije veliki frajer.Priča Suljo.
KRAJ
1 Elamet- veliko čudo70
2 Kijamet- propast svijeta71.
3Dunjajluk- ovaj svijet72
4 Kijametski dan- dan propasti73.
5Prepao- uplašio se 74.
Tuka- velika ćurka 75.
22 POVOJ
Nekada
se djete kada je bilo malo zamotavalo se u pelene pa bi se onda stezalo jedno
pedalj širokom trakom a dugom jedno tri metra.To se zvalo povoj. Djete bi se
tako umotalo kao one Egipatske mumije. Tako bi djete zaspalo u stavu mirno kao
vojn ik. Po običaju ljuljajuci ga u bešici. Samo da to djete što prije zaspe i
da se oni vrate svakodnevnih poslova kojih je tada bilo i preko glave. Djete
spava, a nisačim nemože ni da mrdne. To je bio vakat kada su harale one avet i
to pogotovo noću punog mijeseca. Tako se
pričalo po sijelima i samo o tome se pričalo jer se narod mnogo
bojao. Nisu oni tih noći izlazili vani jer nisu htijeli izazivati sudbinu.
Ponekad bi neki frajer znao reći:” To su
priče za malu djecu i ja se toga nebojim.” Poslije toga se ni on nebi nanio
svoje lude glave. Narod straši te prkosne i ponosne momke i govori. Oni su
zalutali. Narod je znao uplašiti te
frajere i spustiti na zemlju sa koje su
se uzdigli. Više nikada nisu govorili da se neboje jer svako ko je normalan
boji se a samo potpuno lud čovijek se ničega neplaši. Pričao je Ale. Bila je
jesen lišće je otpalo bilo ga je po putu
skoro do koljena. Kada ideš šušti
kao da sa tobom ide još pet ljudi. Muho je bio erefica i pravio se da se ničega
neboji. Pita ga Ale. Mujo jeli te bogati strah ići sam kroz onu šumu.Mujo
reče::” moj Ale ja se ničega nebojim.” još doda meni je tuda ići kao u sred
dana. Ale sam sebi reče:” E vala Mujo nećeš se ti meni puhati.” Mujo krenu kući upravo se on obuvao a Ale uze
povoj od svog unčeta pa mu ga špenom sape za tur od hlača. Mujo ide kući pod
nogama mu šušti onaj šušanj. Samo on ide naprijed. Na nebu je bio pun mijesec
uštap kao tepsija okrugao. Tek sada se
on sjeti one moje priče i pomisli sada izlaze aveti. Vidio je on mijesec kroz
ono granje sa kojeg je opalo lišće. Ide
on a ono nešto za njime šuška. On stane a i više nešuška. Poče on da trči i
želio je samo da pobjegne od toga što šuška ali nikako nije mogao. Od silna
straha nije osjetio da za sobom vuče
povoj. Srce mu je od straha doslo u grlo
i tu stalo. Hoće da izađe i on bi vikao ali nema glasa. Zato samo naprijed
trči. Zape za jednu žilu i pade i od
straha mu satade srce pa on izdahnu. Prepao se on onog što je za njim trčalo
Ale rano ujutro ode u šumu i tu nađe Muju mrtva sa njega skide onaj povoj da se
nebi na njega posumljalo. Vrati se on kući gdje je pričao kako je Mujo umro od
straha jer ga je strašila avet. Poslije dugo i dugo niko nije išao kroz tu šumu
jer se govorilo da u njoj ima aveti a pogotovo tuda nisu smijeli ići noćima
punog mijeseca. Svi su mislili kako je ta avet strašna kada je od straha crko onaka asija i erefica
kako nebi običi ljudi. Pa se oni rade klone te šume.Mujo je tako prošao jer je
izauvao svoju zlu sudbinu. Tako je on prošao priča Ale koji je se prepao
povoja.
KRAJ
23 NANE
U
nane Hamdince je bilo grožđe koje je rodilo kao vijenac ali joj je bilo pod
prozorom i ona ga je uvijek pazila i čuvala. Nas dječake koji nismo nigdje
imali mira kao da smo šejtani ono nas
je mamilo kao pčele šareni cvijet i tako smo ga žarko i željno željeli pa
smo samo
u njega onako hlapljivo proždrljivo i pohlepno gledali. Često smo ga gutali očima, a u
ustima nam je bio 1 povodanj kao na barama poslije velikih kiša ili u
proljeće kada se otopi nijeg. Hamdinca ga je baš zato tako i čuvala. To je u
nama stvaralo još veću želju za njime. Danu ga nismo mogli brati jer je kod
njega nane vezala svog pogana psa. Odmah tamo malo dalje su bili jedni mezari.
Nane Hamdinca je na sva usta pričala da tu ima avet. Da bi išli krasti to
grožđe morali smo ići kada je jaka mjesečina i kada nane zaspe a ona zaspe oko
pola noći.Baš tada iz davnina izlaze aveti kojih je po naninoj priči baš tu ih
je bilo. One bobe ujedrale i urumenile samo nas
još više izazivaju. Mislimo sada je ono najslađe i najukusnije. Hoćemo mi da ga idemo brati ali
nam treba svijetlo i da nosimo lkampaš Hamdinca bi nas vidjela. Očekasmo mi pun
mijesec jer se onda najbolje vidi. Idemo mi tako jednom pod to grožđe mjesec
pun kao tepsija okrugao. Mi pored onih
mezara kada ono nesto u njima bijelo i viče ono:” Uaa… Uaa… Znao sam ja da to
nije avet jer mi je dido govorio da se aveti nikako ne čuju one niti urliču niti buču i
nepuštaju nikakve glasove. Bilo je
nas troica. Ona druga dvoica su već gledali kuda bi bi kjliznuli.
To bijelo je bilo sve bliže i bliže do
mene je bilo jedno tri koraka. Stojim ja
i to bjelo čeka da i ja kidnem kao ona dvojica koji su odmakli nekih
desetak koraka i gledaju šta ja radim. Viknu ja:”Uzmite kamenje i udrite.”Svi
se sagnuše.kada ispred nas nane Hamdica baci onaj čaršaf i viče nemojte djeco
to sam ja. Ja reče to vam vaše aveti o
kojoj se toliko priča i to baš Hamdinca
najviše koja sada ode u kuću sva
snuždena jer zna da je izgubila svoje grožđe. Ja reče hajdemo momci pod grožđe
i mi i odošamo najedosmo ga se. Svako veče od tada smo bili pod tim grožđem
koje nikada nije bilo slađe. Na kraju ga nane obra da barem nešto ujagmi od
nas. Sigurno bi ga mi svega obrali jer smo otkrili da nema nikakvih
aveti o kojoj se toliko pričalo. Hamdinca je mogla da straši onu manju djecu a
nas ne. Djeca neznaju da ljudi izmisle avet da bi sačuvali svoju imovinu. Baš
kao Hamdinca nas nije mogla da zaplaši jer se ničega nebojimo jer kada sam
rekao uzmite kamenje i udrite nane se
prepala kao ona djeca koje je ona strašila. Više nam nije mogla da brani grožđe
i da hoće nemože. Poslije smo virili kroz prozor, a nane plače kao lanjska
godina. Dali zato što više neće odbraniti svoje grožđe ili zato što smo otkrili
da nema nikakve aveti i da će pući 2
bruka da je ona strašila djecu. Bilo kako bilo više joj nema grožđa to je
bilo vise nego očito tako nas je trašila ta nane.
KRAJ
1Povodanj- poplava 76.
2Bruka- velika ramota77.
24 MRTVI
Huse
koji je bio frajer nad frajerima jer je uvijek negdje bio i zavodio cure
dijevojke i udovice pa čak i žene kod
živih muževa. Svi u ga momci voljeli jer im je pričao tajne svog uspijeha, a to
je njih onako mlade mogo interesovalo i zanimalo jer su i oni sami htijeli biti
takvi osvajači i zavodnici kao on. Volio je on popiti i to svi dobro znali jer
su ga mnogo puta vidijeli mrtva pijana kako gega i od obale do obale ide kući.
Ko krivo kolo. On bi za rakiju prodao i svog rođenog babu. Govorio je on da se
rakija mora čuvati da i ne baš toda se ne prospe jer su to mrve koje se nemogu
pokupiti. Jednom tako pijan ili možda i nije bio toliko i samo glumio pa je on upao u vodu i sav potonio i nikako se
nije vidio iz vode jer nije pilovao i samo bih s vremena na vrijeme iz vode
izvirila bi ih mu glava i udahnuo bih ali mu samo ruka cijelo
vrijeme iz vode virila i u njoj otvorena
pola ako ne i više oe ploske providne flaše rakije. Iako je on sav bio u
vodi ta flaša mu je bila uha i nije bila
ni jednog trena pod vodom. Izvukoše ga pa ga pitaju što ti spašavaš
flašu a sebe ne. On reče. :”Meni neće biti ništa ali ako u flašu uđe voda
rakija mi ništa nevalja.” Najviše je on volio leći u mezare jer tu ku njih
ništa ne ulazi se ponekog psa lutalice i ptica
i tu je najmirnije priča on. Ljeti mu je savagdje bilo bolje nego kod
rođene kuće. Ali kada dođe zima ipak dođe njoj jer svoja kućica svoja
slobodica. Priča on priču:” Jedne noći ja pjan kao dud naiđe pored jednih mezara pa u njih leže a tu
se pričalo da ima aveti ali ja mislim gdje će veća avet od mene. Bio sam zaspao
ali koliko sam spavao ni sam neznam. Bilo je vrijeme 1 komušača topla ljetna noć mjesečina kao dan. Probudila me
studen i malo sam došao sebi. Tek tada
sam vidio gdje sam i znao sam šta se o tim mezarima priča. Putom iz komušača su
išli neki momci i cure.Ja se taman prepodiogao iza nekih ruža. Kada jedan od
onih momaka koji je izgleda bio najveći frajer reče:”Selam alejk mrtvi.”Ja
onako mamoran reče:” Alekumuselam živi.”po tom putu se ogradi takva trka i vika
a meni je tek kasnije bilo jasno šta sam uradio. Onaj što je nazvao selam prvi
je onda pobijegao, a one cure su vrištale. Sve je ispalo kako je ispalo tu se ništa nemože. Poslije se još više poče da priča kako u tim mezarima ima avet i to je najviše pričao onaj što mi
je nazvao selam. Kada god za to čuje Huse se smijao, a meni nije bilo jasno šta
tu ima smijesno kada se meni od te priče digne svaka dlaka na glavi. Prije nego će mi sve ovo da ispriča
on reče. Ta sam avet bio ja onako pijan.
Tek sada mi je bilo jasno šta tu ima smiješno pa se i ja smijem sa njime tim
mrtvima.-
KRAJ 0
1 Komušači- okupljanje eljaka da s kukuruza kidaju
perušinu 78.
-25
SIJENA
U životu ima
ljudi koji ništa ne svaćaju niti
hoće da shvate jer su tvrdoglavi kao magarci i misle da su u svemu u pravu
i da su bezgriješni kao 1evlije i tako imajući o sebi visoko mišljenje rada ono što oni misle da je
najbolje i nikoga ne slušaju niti hoće
da čuju. Ima onih koji bi ih uputili na pravi put jer nisu hrtijeli i željeli
da se ti ljudi pate, a i dužnost tih ljudi je bila da na pravi put upute sve te
koji su zabasali i neznaju kuda idu i šta rade. Kada i oni negdje na nešto nalete i nabasrljaju
oni će onda da drugima govore da nevalja
ovo ili ono, a ni sami u to nisu vijerovali
da to ikako postoji i da ima. Tako je Huse bio
mlad i tvrdoglav pa nikoga on nije slušao niti se obazirao a ono što su
mu oni stari i mudri govorili da radi i
da se prema tim pravilima ponaša pa će mu biti dobro.Nije on vijerovao da postoje aveti ili tako nešto slično. Mada
mu je majka pričala kako mu je avet
prestrašila oca. Kada se ono do neba svezalo ili kako mku je isto tako ta avet prestrašila brata kada se ono bila pretvorila u klupko koje ga umalo
udavi. Sve džaba on nevijeruje pa nevijeruje. Ide on tražiti cura tamo daleko
gdje je imao daidže koji su mu malo pomagali jer su ga hvalili
i o njemu su govorili sve najbolje pa mu je to bilo kao jedrenjaku vijetar u razapeta jedra i guralo ga je brže i bolje aprijed u to ašikovanje. Gdje su ga cure jedva čekale
jer je Husu toliko njegov daidža nahvalio i napričao tim curama sve najbolje o njemu.
Ode on gore u tu Crnu Rijeku i vraća se po običaju vrlo kasno jer zaboravi na vrijeme oako
pod pendžerom u ašik divanu pa nije ni
primijećivo to vrijeme koje je prosto
proletijelo. Dok on nije skidao oči sa cure
koja je bila na pendžeru onako obasijana
mijesečinom. Bude on jedne noći u u tom ašikovanju i ostade skoro do ponoći koja je bila fina i mila jer je bilo ljeto
i sve je odzvoljavalo od svirke rasviranih i raspijevanih cvrčaka
koji su popunjavalio svaku šutnju i
tišinu u njihovom ašik divanu. Noć je mirisala a iscvijetane lipe i
razno cvijeće kojeg je bilo tu okolo
po 3urinama jer su ga
polomile ili oštetile ovce ili krave
koje su tu pasle. Krenu Huse kući ide on
polako jer se u to doba vrijeme kao
dimenzija nije ni poznavalo jer se znalo
samo kada svane i kada padne noć
i ništa više. Oni rijetki koji su i
imali sahat su a njemu imali samo male kazaljke koje su pokazivale satove jer
im minutarica nije i trebala. Nikuda oni nisu
žurili ni hitilili jer je hitnja i žurba šejtaski posao i oni nikako isu
htijeli biti kao šejtan. Tako ni Huse koji nije puno znao o vremenu ide polako
kući, a mijesec pun kao tepija. Pravo vrijeme da se nnegdije iz davnine izviče
koja avet i da nekoga uputi na pravi
put. Ide on tako preko nekih Šimotih Uvala i tu su bile duboke doline u koje je on ilazio i
uzlazio uz drugo brdo i taman kda bude na vrhu brda. Mijesec mu je udarao u
leđa i on pogleda pre sebe i ugleda
nešto crno i dugačko, a ono se razvuklo sve do drugog brda. Huse se iskrenu i
ugleda pun mijesec pa ustravljeno pomisli:”To je avet.” On se uspaniči pa se pomače lijevo, a i to crno i dugo se pomaknu lijevo, on desno, a i to dugo i crno
desno. Husi srce dođe u grlo, a noge su
mu se tresle kao da su od stakla. Jedva on
poče da biježi i biježao je i biježao pa dođe kod jednog kolege iz vojske i pade pred njegova
vrata. Taj čovijek izađe vani i ađe Husu i unese ga u kuću pa ga tu malo
izumiva i na konjska kola pa ga otijera njegovoj kući. Gdje je došao u komi
i išta nije znao. Tu dođe vidar Avdija i on nešto prouči Husi nad glavom i preli mu strahu. U kojoj se
ukaza nešto dugo i tamno pa je Avdija znao da se on prepao nečeg dugog i crnog. Avdija mu reče
da se oženi i smiri se jer se te noći
prepao svoje sijene.
Kraj
1 Evlija- bezgriješan čovijek79.
3Urija-
pašnjaci 80
26 OSTE PAPUČICA
Mnogi
ljudi iskoriste onaj strah od aveti da bi zaštitili svoju imovinu i imetak od onih drugih koji
bih im je ugrozili na bilo koji način ili
bilo kako. Glavno je to nešto sačuvati
i odbraniti od ljudi koji u nasrtljivi i naletnini kao kakva 1gamad
od kojih nigdje nema mira. Narod
je kao dijete pružiš mu ruku, a on te hvata za za lakat i nikada nisu
zadovoljni i nije se rodio ko je svakome
ugodio. Tako pričaju oni stari koji su kao i inače uvijek u pravu i malo kada, skoro nikada ne
griješe jer se oni prava riznica mudrosti i znanja na koje se čovijek u svakom
trenu času može osloniti. Kao šepavac
na štap. Koji mu je i treća noga
pa bez njega nemože da ide niti
se nikuda kreće. Bilo je to vrijeme polije onog drugog svijetkog rata. Malo je
ko imao papuče jer su one bile nove u
tom njihovom kraju. Dijevojke su ih imale jer one nisu žalile po cijeli
dan da kopaju i da sebi zarade para pa
da kupe papuče sa kojim će se hvaliti pred momcima ili ostalim curama koje
nemaju te papuče kao one. Koje su se
hvalile pred u onim koje u bile u
oputnim opancima. Koji u bili prošiveni 2
oputom i u njima u one bile ljeti i zimi pa im se noge
u njima usmrde da je to nemoguće ali tada je bilo priječeg posla negoli gledati
kome miriše, a kome smrde noge. Tako je tada bilo vrijeme i težak vakat da je jedva vode bilo za piće pa
u se noge rijetko prale i nije čudo da mrde, na kraju krajeva to i
normalno jer on rastu iz stražnjice u kojoj ima najviše smrdeža. Tada se
na sijela išlo po majvećoj mijesečini da
se nebi trošio 3 gaz kojeg je bilo teško nabaviti jer je bio jako skup.
Kao nikada do tada i u niko doba i vrijeme. Tamo do Omerove kuće koja je bila
na kraj sela se moralo ići pored one Aline kuće i prijeko preko one Aline njive
i tako bih taj put skratili za najmanje jedan put ako ne i više puta jer se
onim glavnim putom toliko trebalo
kolišati i ići okolo. Tom ptrečicom se moglo doći i rahat ispšiti cigaru dvije dok dođu oni
koji su išli okolo onim kolskim putom
pa je svako želio da ide tom priječicom
i tim putom koji je bio jedno četristo
pesto metara, a okolo je bilo najmanje dva ako ne i tri puta toliko. Preko dana
onuda niko nije išao jer Ale nije dao proći i pazio je da se tim putom neide. Zato su svi samo gledali da noću kada nema Ale da idu tu preko
njegove njive i da nekoliše onim putom koji je bio duplo dulji od onog kojim su ti htijeli ići. Ale je
da bih zaštitio tu svoju njivu da se neide preko jeg na sav glas govorio
kako tu ima avet i kako izlazi straše
sve koji tu po toj njivi prolaze i idu u noćima punog mijeseca. Tako
jednom se neki vratiše sa sijela i krenuše opreko te
Aline njive. A on ode gore i uze epet pa
ga stavi u bijelu navlaku za jorgan i
otisnu ga niz ou stranu. To nešto bijelo oskače na mijesečini, a oni koji su bili na sijelu počeše da uz veliki
vrisak da biježe i ne iskriću se jer su u silnom strahu i tarapani. Tu Fiki koja je sebi kupila nove
papuče spade papuča i u silom strahu majka joj vidije kako joj se na mijesečini
bijelasaju tabani pa viče:”Ostade njena papuča. Više niko nije noću išao preko te Aline njive jer su
svi pričali kako je je jednom trašolo
one koji u išli sa onog sijela i kako je ona žena vikala:”Osta papuča.”
Kraj
1Gamad- sitni napasnici 81
2 Oputa
–tanka kožna traka za opšivanje 82.
3Gaz- petrolej za svijeće 83.
27 MLIN
Kod nas je bio stari i drveni mlin i u njega su svi išili i mlinarili razno žito i tako hranili i prehranjivali sebe i svoju porodicu, s tim lijepo mljevenim brašnom. Koje onako lijepo miriše, onako tek izmljevenim i iz vreće istresenim. Prosijanim na 1valo Ili 2 pletu. Pa onda onda pečeno pod 3 sačem pekvom ili u 5 furni pite 6 pogače kukuruze ili 7 somuni.Svega toga nebih bilo da nije bilo toga našeg starog mlina. Koji je bio star ali održavan pa radi kao kakav radišni i dobro očuvani starac koji se nije naradio pa uvijek radi. Njemu u njegovu utrobu uvijek stavljaju opne nove dijelove da nebi i on od starine stao. Tako da je u njega samo ona okolica i vanjština bilo staro i pocrnijelo drvo, a sve otalo je više puta mijenjato i izmijenjivano. Tu u taj mlin je često išao tric Feho ali o je samo govorio da će u taj mlin. Dok samo dragi Bog za gdje on završi i kod koje udovice bude i prekrati to vrijeme dok mlin melje jer mu on više tu nije trebao. Dobro ga je 8 ukarario i on tiho melje i škripi pod udarima vode u onom badnju. Dok je Feho je bio u 10 zijanu i tu provodio lude i nezaboravne noći, noći kojih će se ijećati cijelog života, a strina misli da je on u mlinu i da mlinari. Mi dijeca mo voljeli biti u mlinu i gledati onu vatru kako gori u 11 odžaku i spavati na onom žitu ili brašnu dok se taj mlin pod udarima vode ljulja kao 12bešika u kojoj je tek rođeno dijete pa smo mi radi toga voljeli biti u tom mlinu. A i strina bih nam davala one slatke 13 gorabije samo da budemo sa strikom i da on nemože u mlin da dovodi one 14 rospije.Čim on reče da bih u mlin mi skoro horski vičemo da ćemo i mi sa njime. Nije njemu drago ali pod utijecajem strine i nane on nas pusti sa sobom u taj mlin. Uvijek je on nama pričao kako u mlinu ima aveti i kako znaju strašiti dijecu. Strina i nane su pričale da on sve to samo izmišlja da mi neidemo sa njime i da ga ne ometamo u njegovim amijerama i nakanama koje nikako nisu časne i dobre. To je strina ztnala pa nas je slala u mlin da pazimo kuda on ide i koga dovodi u mlin. Kada smo mi bili sa njim on nikuda nije išao niti je ikoga dovodio u mlin jer je cijelo vrijeme bio sa nama i pričao nam kako je i šta je radio kada je bio naših godina. Jedne noći on nekuda ode, a mi sami ostasmo u mlinu i poče da nas hvata strah jer smo još bili dijeca i svega smo se bojali, a i još nas je striko ustravio pa smo se zbili jedan uz drugog kao ovce kada je jaka kiša. Njega nema pa nema a nešto grebe uz vrata. Vidijeli smo mi kroz onu 15 badžu da je pun mijesec, a znali smo da je to vrijeme kada izlaze aveti. Zbili se mi gore kod onog odžaka i drhtimo. Nešto zasmrdi jer se izgleda neko unerdio. Vidijelo se i mokro s prednje strane hlača jer su se neki i umokrili od silnog straha. Više nikada nismo ni pomislili da idemo u mlin jer smo se toliko prpali da više ni strina nije mogla da nas kupi gorabijama ili brdarima. Koji su bili onako latki ali smo se toliko prepali da to n ikada ećemo zaboraviti. Nikada nismo saznali dali nas je plašio striko ili neka mačka koja je lovila miševe. Bilo kako bilo mi mo se tako prepali u tom mlinu.
kraj
1Valo – najitnije sito. 84
2Pleta- malo krupnije sito 85.
3Sač- željezni poklopac pod kojim se nešto peče 86.
4 Furna- peć za peći i zagrijavanje protorije87.
6Pogača- bezkvasni kruh.88
7Somun- kvasni kruh.89
8 Ukarariti- nariktati urediti 90.
10 Zijan- lopovluk sa drugim ženama 91
11 Odžak – otvoreo vatrište. 92
12 Bešika- diječija kolijevka93.
13 Gorabija- tvrdi slatki kolač 94.
14 Rospija- prokletnica zavodnica 95.
15 Badža- otvor na krovu kuda ide dim vani 96.
28.
ŠUFERICA
Nema komentara:
Objavi komentar